Šaran proljeće

U današnje vrijeme kada je šaranski ribolov doveden do savršenstva i imamo pristup stvarima koje do prije par godina nismo mogli ni zamisliti, a nismo znali ni deset posto o navikama riba ribolov je bio stvarno zahtjevan sport i bio je veliki uspjeh upisati se kakvim ulovom točnije jednom ribom po ribolovu i bili smo zadovoljni tim rezultatom. Danas je ribolov postao stvar prestiža i dokazivanja, a da ne pričamo o priboru koji posjedujemo ...

Pribor valja prilagoditi uvjetima na vodi kada je u proljeće  voda još dosta bistra i riba jako oprezna. Bez kompletnog sustava spuštenog na dnu nema ulova znači sistem mora praktički biti nevidljiv za ribe. Olova lakše gramaže recimo od 70-90 gr. Sistem mora biti složen savršeno jer svaka izgubljena riba neće tako skoro doći na hranilište.

Štapovi u proljeće moraju biti čim bliže površini vode, role otpuštene kako bi riba u slučaju griza osjetila što manji otpor na na kraju sustava i naposljetku postala neoprezna što rezultira dobrim ulovom. Buka na vodi i poziciji gdje lovimo mora biti minimalna što znači zaboravimo "tulume" na vodi jer moglo bi nam se dogoditi da ostanemo bez ulova. Znači da u takvim slučajevima pokušamo što manje koristiti rakete za hranjenje, a ako ih koristimo treba izabrati raketu koja radi što manju buku i razmaci hranjenja neka budu što duži.

Dvije stvari, a prva je da nikad ne podcjenjujete ribu i vodu na kojoj lovite, a druga isto tako važna, druge ribolovce.

-       U prvoj stavci je važno poštovati svog dostojnog protivnika i sačuvati ribe, pogotovo matične primjerke bez kojih nema malih potomaka. Ako već želite ponijeti ribu, trudite se da to ne bude ženka bar u ovom periodu.

Sto se tiče prve stavke da ne podcjenjujemo vodu i ribu ma koliko znali teren, nekada je sve obratno jer priroda je čudo, a i svaka riba ima drugačije navike, pogotovo šaran i to naročito divljak, da ne govorimo kako se sve mijenja iz godine u godinu i ribe postaju, ajmo reci inteligentnije jer ih okolina tjera da budu takve.

-       Druga stavka je da poštujete druge ribice, pogotovo se ovo odnosi na početnike u ovom divnom i veoma zanimljivom sportu punom adrenalina.

Mora vam biti jasno da pribor ne lovi ribu već ribolovac, pribor samo omogućava da svoje ideje provedemo u djelo i olakšamo sebi, a i ribama. Čitanjem se ne može naučiti loviti velike ribe, ali kad ste potkovani jakom teorijom onda je sve lakše i vremenom sve ide na bolje.

- Prvo i osnovno je znati …  šaran je hladnokrvno biče i uglavnom temperatura određuje njegovu aktivnost!

- Pored aktivnosti ona određuje i zonu kretanja šarana koju mnogi zanemaruju u proljetnom ribolovu.

- Zona kretanja šarana u proljeće je naj češće prosto rečeno plićak, ali ne bas u pravom smislu rijeci već manje dubine oko 1-2 metra maksimalno - u većini slučajeva.

- Plići dijelovi rijeke, jezera, bare, kanala itd. .. se brze zagriju od onih dubljih i šaran radije boravi na toplijem mjestu za razliku od zime kad je u dubljim dijelovima.

Tijekom zime šaran izgubi dosta kalorija i ima prirodnu potrebu da ih nadomiri, tj.. da se počne hraniti. Proljeće je vrijeme kad fauna dna i bilje nisu još razvijeni u dovoljnim količinama pa šarani aktivno tragaju za bilo kakvim zalogajom.  Pretežno mamce uzima bez opreza, ali samo na lakšim vodama, odnosno onim na kojima ima manje ribolovaca gdje riba nema losa iskustva.

Kad se voda zagrije na barem 10 i vise stupnjeva , u plićacima počne da se rađa život i obiluje raznim živim organizmima koji su hrana svim drugim ribama pa i šaranu.

- Glavna stvar je odabrati mjesto za lov, u proljeće su to bez sumnje plići osunčani dijelovi gdje je voda toplija. Odabrati mjesto za lov je glavna stavka u lovu šarana opčenito , a naročito u proljeće.

Kako pronaći poziciju za lov šarana u proljeće nije neka znanstvena fantastika, ali za neiskusne je približno tome. Proljeće je varljivo i treba obratiti pažnju na mnoge stvari;

Pored svega navedenog treba obratiti pažnju i na znakove na vodi, a to je da pratimo pozicije nebili primijetili kupanje - izbacivanje ribe, mjehurice na površini, zamućene dijelove i druge stvari koje nam daju do znanja da se riba tuda kreče. Šarani se u proljeće okupljaju u veća jata i stalno se lagano kreću u potrazi za hranom.

Kada su vremenske prilike stabilne (Toplije), skoncentrirani su oko plićih mjesta zakrčenih raznim podvodnim preprekama, muljevitih zona bogatim crvićima, glistama, insektima i drugim larvama te blagim kosinama prekrivenim vodenim travama itd. ..

Kako odabrati pravi mamac?

Posebnosti vode

Posebnosti voda određuju dobar i loš ribolov bez utjecaja sreće. Jer ponekad sreća odlučiti o svemu. Tu naravno ima svakakvih informacija.

    - Kakvom se dnu radi na vodi

    - Koja je zastupljenost šarana na vodi

    - Na kakve probleme možemo naići u vezi s konkurencijom šaranu, bijela riba i sl.

    - Dali ima onih poznatih velikih problema u vidu cvergla-somića ili velikog broja rakova

    - Koliki je pritisak na vodu od strane drugih ribića i na koje mamce isti love

    - Prisutnost prirodne hrane u vodi

    - Vegetacija is time vezana zasićenost kisikom u problematičnim ljetnim mjesecima

    - Dali se vodi događa godišnje poribljavanje i dali se mrijesti šaran

   

Napominjemo da je dovoljan i mali pad temperature pa da se šarani presele natrag u dubinu, tj. dublje dijelove, a već poslije nekoliko sunčanih sati ponovno se vraćaju u pliće i toplije dijelove pretežno uz obalu, a još povoljnije je kad na udaljenom mjestu od obale imaju neko otočić sa vegetacijom ili neki sprud jer se tu osjećaju sigurnije nego da tumaraju uz obalu gdje je buka, ako je uopće ima.

Praćenje puhanja vjetra je također bitno, a ono određuje naj bolju poziciju za ribolovca i poziciju za plasiranje mamca. Idealno mjesto za lov je strana na kojoj vjetar nabija blage valove uz obalu jer vjetar praktično  gura topli površinski sloj vode ka obali i odbija se o nju pa se blago vraća nazad čineći dvije pogodne stvari za ribu;

Prva je da stvara dublji sloj toplije vode pri povratku kad se odbije od obalu, a druga je da isto tako nanosi cestice hrane koja dodatno mami ribu da se kreće u tim dijelovima - zonama.

Sve navedeno nam govori i to da moramo biti izuzetno tihi bez buke i govora, čak i sa što manje kretanja jer nas riba vrlo lako uoči i nestane bez traga, ako i ne pobjegne sigurni budite da krupnije ribe neće uzeti mamac, ako se i dogodi uzimanje onda će to biti neki manji šarančić , a to nam nije cilj.

Dno

Podatak koji ako imamo na vrijeme dovodi nas spremne na ribolov. Naime ako se radi o muljevitom-aktivnom dnu koji samim time obiluje prirodnom hranom u taktici ali ponajviše u odabiru mixa može odraditi veliku ulogu. To su mjesta gdje riba ima pojačan interes obitavanja i na tome mjestu je sigurno vrijedno postaviti naše hranilište. Boila na takvom mjestu treba biti usmjerena ponajviše na prirodni signal sa vrlo malo ili nikakvog dodatnog mirisa-sintetičke arome. Šaran na takovim mjestima napregne sva osjetila i vrlo dobro registrira i najmanje signale prirodne hrane u vidu malih crvića recimo koji ispuštaju svoje izlučevine. Ono što mi nudimo na takvom mjestu mora biti isto tako nježnog usmjerenja i bazirano na prirodnim topivim elementima. Sve dodatno jačeg signala obično bude zaobiđeno zbog prioriteta koje u tim trenucima ima a oni su sasvim drugačiji. Inače pa saznanje da se radi o mulju potiče da se upotrebljavaju takvi jači dodaci jer se veže na teoriju o prevladavanju mulja u boili. To naravno nema veze s praksom i šaran jako dobro u tim trenucima punog napora u lociranju signala iz mulja locira i boilu bez jakih dodataka.

S druge strane ako se radi o tvrđim šljunkovitim podlogama na kojima idemo loviti a nisu preaktivne sa nekim sitnim školjkama, pužićima, i sličnom direktnom hranom šarana ovisno o dubini vode možemo ići sa jačim signalom mamaca. Naime na vodama sa manjom dubinom nije potrebno pretjerivati ​​sa jačinom signala-količinom mirisa. Dovoljne su srednje preporučene doze za kvalitetnu prezentaciju signala ribi. Isto tako na takvim mjestima boje igraju veliku ulogu jer se radi pretežito o dobroj vidljivosti i maloj udaljenosti ribe i mamca.

Brojnost šarana na vodi

Druga i predzadnja činjenica koju možemo jako dobro ukomponirati u promišljanje kod planiranja odabira mixa a i taktike naravno su odgovori o zastupljenosti, brojnosti šarana na vodi. Sve je to jako povezano i sa mrijestom i poribljavanjem vode. Naravno isto tako brojnost uvelike ovisi o ponašanju ribolovaca i samim odredbama društva koja gospodare vodom. Kao recimo ako se vodi prakticira ribolov po sistemu ulovi i pusti.

Ako se radi o brojnijom šaranskoj populaciji moramo računati na jata šarana koji nam dolaze na hranilišta. Jer jednostavno šaran kao biće tako funkcionira. Tada i naša taktika ali naravno i odabir mixa za boilu će biti uvjetovan tom činjenicom. Možemo raditi korekcije u promjeru mamca i time riješiti dio problem, zatim "miješanjem" taktika s drugim mamcima napraviti intervale pojačanog hranjenja manje ribe gdje si ostavljamo prostor kada tog intervala nema da nastupimo s mamcem boilom kojom čekamo onu veću ribu ako nam je to naravno interes .

Jer kombiniranjem nekih sintetičkih esencijalnih aminokiselina neke kombinacije pokazale su se izrazito napadane od manje ribe, konzumnog šarana. U tim kombinacijama prevladava aminokiselina lizin. To naravno nije niti čudo ako smo uvjereni u činjenicu da osim drugih osjetila šaran ima jako razvijen instinkt koji još nije do kraja jasan niti onima koji se znanstveno bave tim problemom. Radi se naravno o jednom vrlo važnom dijelu u napretku ribe, dodatnim doziranjem takovih dodataka riba to iskoristi maksimalno.

Ako se radi o vodi na kojoj se događa "aktivan" mrijest šarana stvari se mogu predvidjeti i one prije ali i kasnije poslije mrijesta.

U vodama sa "odglumljenim" mrijestom riba sve radi kao i da će biti mrijesta. On se ne događa i ikra može i ne mora biti izbačena. Sa njom također može i ne mora biti problema.

Ovisno o razlozima tih događaja možemo iskoristiti takovu situaciju u našu korist. Jer puna veća potrošnja energije i ukupnog događaja ipak se odnosi na vode sa mrijestom. Tu treba posvetiti najveću pozornost i korigirati razmišljanja prema tome.

Na takvim vodama priprema ribe je na puno većem stupnju. Riba slaže rezervu u velikom obimu. Ona na neki način jednostavno zna što je čeka prije ali i poslije mrijesta što je posebno važno.

Tu odigrava s najboljim mixevima do kojih smo došli i sami ili u suradnji s nekim. Nekakvi prazni tipovi mixeva sa manjkavim nutrientima ne dolaze u obzir. U igru ​​ulaze najkvalitetnija brašna životinjskog podrijetla sa vrhunskim aminokiselinskim profilima.

I prije i netom poslije mrijesta.

Prije mrijesta jer tada u proljetno doba izvora takvih elemenata nema dovoljno u prirodi da bi zadovoljni u kratkom razdoblju sve zainteresirane jedinke.

Iza uspješnog mrijesta za kratko vrijeme horde tek izleženih jedinki kreće u akciju i sve što mogu zbog svoje veličine konzumirati biva riješeno.

Tu smo zapravo naišli na činjenicu o "prisutnosti prirodne hrane u vodi". Podacima o tome možemo u pravi tren ući s pravim mamcem i napravili smo pravu stvar. Inače imao dosta problema koji nas opet dovode do raznoraznih upitnika koji nam se počnu vrtjeti po glavi.

Sve to pak dovodi do još jednog važnog saznanja a vezano je za vegetaciju u vodi i zasićenosti vode s kisikom.

Postoje vode koje jednostavno u ljetnim mjesecima kod velike zatravljenost izuzetno slabo rade. Smanjena količina kisika u vodi i kombinaciji s prisutnošću prirodne hrane plus možebitno ako se radi o neuspjelom mrijestu odvodi tu vodu u one godine za koje kažemo da su jako loše za loviti na njima. Ribolov u takvim uvjetima zahtijeva samo i isključivo nadmudrivanje sa šaranom bez konkretnih hranilišta i kompleksnih mixeva. Puno različitih pojedinačnih mamaca razbacanih na puno mjesta sa PVA i stvar je riješena. "Udaranje" više na radoznalost ribe. Sve se mijenja mijenjanjem godišnjeg doba, pristizanjem nove vode zasićene većom količinom kisika. Na takovim vodama nakon proljeća šaran se budi tek u desetom mjesecu.

O nekoj se vodi uvijek da dobiti sugestija na koji mix se dobro lovi. To je odlična informacija ali može biti i sugestivna. Zato treba dobro paziti od koga je dobita jer ima puno onih koji jako rado pričaju o ribolovu u puno većoj mjeri nego su na njemu prisutni. Zaključci se donose na bazi razgovora s drugima i njihovim iskustvima a da se o tome ne zna dovoljno. Zato se takove informacije trebaju uzeti sa rezervom.

Sto se tiče amura u proljeće on je malo drugačiji i rijetko kad je aktivan dok voda ne dostigne makar 15 stupnjeva.

Ako je zima bila duga i hladna onda je lov sveden na minimum, ali ako imamo rano proljeće sa toplim intervalima i svakodnevnim povećanjem temperature ili makar održavanje iste, e onda su šanse za ulov veće.

Vrlo topla proljeća mogu postati top sezone za lov šarana!!

Općenito

Većina ima mišljenje da u proljeće bolje rade voćne arome dok u ljeto mesne, ali to nije u potpunosti točno već se treba pridržavati sastava aroma, tj.. da nam u proljeće arome budu na bazi alkohola, a nikako na bazi ulja jer se iste sporo otvaraju u hladnijoj vodi dok alkoholne imaju bolji učinak.

Da li ce vas miks za boile biti na bazi pticčje hrane koja se najbolje pokazala, a za njom ne zaostaju ni miksevi s ribljim brašnom, raznim biskvitima itd.. to odlučuje sam ribolovac od svojih mogućnosti, ali svaka bi trebala biti sa sto vise hranjive vrijednosti, odnosno HNV ..

Za proljeće su se do sad najbolje pokazale slatkaste arome bilo da se radi o banani, medu, ananasu, vaniliji čokoladi itd. .. Sve ovisi od vode do vode i procjene ribolovca.

Sto se tiče boje mamca, nije lose da su malo upadljiviji kako bi ih riba lakše detektirala i pronašla, ali to ponegdje zna da ima kontra efekt.

Ako je dno travnato ili muljevito preporucuje se popup montažu sa izdignutim mamcem.

Također su dobri prirodni mamci poput kukuruza (dobro kuhanog ili iz konzerve), kruha , crvića, glista, žganaca itd. .. Kojim god mamcem lovili u proljeće, prihrana ne smije biti obilna! Cilj nam je privući ribu, a ne nahraniti.

Izuzetna stvar za primamljivanje su peleti koji stvore tepih od sitnih čestica koje brzo privuku ribu, ali je ne mogu zasititi, a prilikom pretraživanja probat ce i naše mamac. Naravno u istim treba biti plasirana i manja količina mamaca na koje lovimo.

Lov fiderom  je itekako dobar u proljeće ili s fider primamom. Feeder primama je ubojito oružje za lov svih vrsta riba, tako i šarana, a fantastično se pokazala u proljeće. Ova primama može koristi sama ili pomiješana sa raznim peletima, boilama, kukuruzom, obogaćena crvićima, sjeckanim glistama i drugim mamcima na koje planiramo loviti.

Njezin učinak je sljedeći: pod vodom stvara oblak i tepih sitnih hranjivih čestica i veoma brzo privlači ribu koja se njima hrani, a ujedno unosi i apetit stimulatore tj.. izgladnjivat .. koje ih čine još gladnijim.

Prilikom neopreznog, brzog i bahatog traženja zalogaja, šaran bez razmišljanja kupi sve sto mu se nađe u toj zoni, a tako i naše mamce pa su grizli vrlo učestali, a dinamičan ribolov i ulovi ne izostaju.

Kako se temperatura vode povećava tako se poboljšava i metabolizam šarana te se on brze i vise hrani. U suprotnom veoma se brzo zasiti s malom količinom hrane, a nama nije cilj nahraniti ribu već je namamiti na nas mamac i upecati je.

Ako su uzimanja – Grizevi  učestaliji u toplijoj vodi ravnomjerno treba povećavati doze prihranjivanja, malo ali često, dobro je koristiti PVA vrećice.

Sto se tiče sustava za lov, oni trebaju da su nešto laganiji i osjetljiviji, a jako dobro kamuflirani.

Odabir pribora morate prilagoditi i terenu, uvjetima te veličinama ribe koju očekujete, a imajte na pameti da je šaran itekako borben u proljeće, pa može se reci ponekad i naj borbeniji ovisno od vode do vode i uvjeta.

Manji mamci su se pokazali boljim za proljetni lov, a samim tim i manje šaranske udice dok Šaransko olovo ovisi od daljine na kojoj lovimo te uvjeta na vodi.

Ako lovite blizu obale trudite se da vas najlon bude sto neprimjetniji, a možete se poslužiti i sa olovom - back lead koje ce vam najlon spustiti na dno kako riba nebi zapela za njega i pobjegla s odabrane pozicije.

Brzi ribolov-atraktivni mamac

Kod atraktor boile cilj nam je što prije zainteresirati ribu u bližoj okolici našeg mamaca. No greška je i daleka prošlost način gdje se ide samo sa aromama u tu vrstu ribolova. Vode gdje se lovi boilama iznjedrile su prave "šmekere" među ribama i dovoljno je ponekad i par mamaca da shvate što im se nudi. Jednostavno se mora napraviti jedna spona između nutritivno kvalitetnog mamaca, isključivo, i atraktivnog mamca. Ta je najjača spona u kvalitetnim praškastim dodacima u obliku koncentrata posebno. Tu prvenstveno mislim na sve one dodatke prirodnog porijekla.

Kao takvi idealna su dopuna kod atraktivnog mamca a isto tako pravi nositelj kvalitete kod kampanjske boile. Razliku prvenstveno trebamo potražiti u tehničkoj strani i koncipiranja i izradi boile. Tako ćemo atraktivnu boilu više "otvoriti" da što više otpušta one vrijedne topive elemente koji će zatim strujanjima vode stići do ribe te jednim tehničkim zahvatom stvoriti dugotrajniji učinak toga otpuštanja. Za taj postupak urgirati ćemo u koncipiranju mixa i osigurati dovoljan postotak namirnica koje imaju tu funkciju ali isto tako da ne smetaju onoj nutritivnoj komponenti koja mora biti zadovoljena.

To su prvenstveno krupice pšenice i kukuruza. Ove prve, pšenične, imaju i svoju lošu stranu u glutenu, proteinu iz sredine zrna pšenice koji je potpuno neprobavljivim i koji ima svoja antinutritivna svojstva gdje se voli lijepiti za stjenke crijeva šarana i kao takav izuzetno loše djeluje na abpsorciju nutritivnih elemenata iz hrane tj. iz boile. Riba to jako dobro zna i poznati su loši ribolovi sa boilama u kojima prevladavaju takve komponente.

S druge strane kukuruzna krupica iako manjkava za neke važne nutrijente posebice es. Aminokiseline zbog prisutnosti namirnica u boili koje te nutrijente popunjavaju izuzetna je za naš cilj a taj je dovoljni postotak takozvanih nosača signala u boili.

Kad smo kod kukuruzne krupice treba spomenuti da ona sa oznakom instant je najbolja opcija. Radi se o parenom zrnu kukuruza koji je dehidriran i zatim samljeven u brašno. Takvoj krupici dovoljno je dvije do tri minute termičke obrade.

Tehnička strana uporabe tih dvaju elemenata sastoji se u tome da ih kod koncipiranja mixa izuzmemo iz miješanja komponenti mixa.

Odvojenu količinu koja ide u mix zajedno pomiješamo, te dodamo ukupnoj količini jaja i tekuće komponente koju smo isplanirali za zamjes.

Sve skupa dobro promiješamo i ostavimo najmanje 5-6 sati da odstoji ustvari da u najvećoj mjeri upije sve te tekuće nosače signala koje će poslije boile u takozvanom drugom valu ispuštati iz sebe.

Nakon svega uzmemo mix i kao i inače dodate u tu sada malo drugačiju tekuću komponentu i zamijesi kao i inače. Ovim načinom dobivamo obogaćenu krupicu koja više kao prvo nije ono obično brašno bez ikakve kvalitete osim tehničke, isto tako upijena masa garantira dugotrajan signal, i treće i najvažnije ulaskom dublje u strukturu čestica krupice tekuća je komponenta više zaštićena od termičke obrade i ispiranja kuhanjem.

Kad se pristupi izradi mamaca jednostavno se u tu masu dozira ostatak mixa. Samo ovim načinom iskorištavane sve prednosti krupica i pretvaramo iste u kvalitetni dodatak.

Sigurno slijedi pitanje a što čini prvi val signala. To su oni tekući dodaci koje doziraju izvana nakon kuhanja boile i isti ili slični dodaci iz boile koji prvi izlaze jer smo radi pravilnog koncipiranja našeg mixa izbjegli isušivanje boile, i imamo kompaktan mamac koji nema isušenu opnu kroz koju ne prolazi jako dugo ništa.

Ovo su osnovne polaznice kod izrade ovakvih boila. Sve drugo su nijanse i mogu varirati različitosti dodataka i označivanja značajke mamca-boile.

Tako da bez problema napravimo desetak vrsti atraktivnih mixeva umjesto jednoga ili dva samo u manjim količinama. U ribolovu ih jednostavno mijenjamo dok ne naletimo na idealnu kombinaciju za taj dan jedne ili kombinaciju više boila.

Šaran u plićaku??

Šaran dolazi u pliće dijelove tijekom proljetnih dana i nije loše da to iskoristimo. Nemojte misliti da je šaran tad neoprezan, naprotiv itekako je oprezan pogotovo ako su u jatu! Tad i mali nezgodan pokret može da ih preplaši.

Prvo i osnovno je da pažljivo obiđete mjesta nebili primijetili gdje se šarani sunčaju.

Pretežno su to udaljenija mjesta gdje se osjećaju sigurno, a idealno je ako nad ili u vodi ima raznog bilja. Sto se tiče sustava naj učinkovitiji je onaj bez ičega, samo najlon sa predvezom po mogućnosti od fluorokarbona jer je on  nevidljiv u vodi i imamo veće šanse za ulov.  Na udicu možemo montirati sustav na dlaku ili obično nataknuti  mamac na udicu.  Ako koristimo pahuljice kruha , kokicu i druge mamce koji su tvrdi tad je bolje koristiti sustav na dlaku.

Ako se radi o korici kruha , pahulji, itd. .. tad je samo nataknite na udicu. Obavezno ispračkajte par mamaca na mjesto ili ih bacite rukom sa skrivenog mjesta. Možete u PVA vrećicu ili mrežu ubaciti par mamaca pa sve zakačiti na udicu, a pva kad se otopi svi mamci su oko našeg sa udicom i šanse su veće.

Ubacimo sve u pva, zakačimo mamac na udicu, a zatim i zabacujemo, ako nemate bas iskustvo sa pva materijalima tad koristiti vaser-kuglu i ne umakajte pva u vodu prije zabačaja.

Kad sustav zabacimo potrebno se umiriti i ne kretati već pažljivo promatrati mamac na vodi i pravovremeno kontrirati. Poželjno je koristiti lakši pribor, manje udice, tanje najlone itd.. Mamac može biti sve sto vam padne na pamet, a naj učinkovitiji za lov na površini je obični kruh i razno razne pahuljice, kokice, korica starog kruha, itd. ..  Sve sto pluta i ne tone, bar ne odmah.

Kruh je idealan sto se lagano runi i malene mrvice jako brzo privuku ribu. Kako bi povećali atraktivnost običnog kruha evo jedan top savjet: ostavite ga preko noći pomiješanog sa smjesom za fider . Malo kvalitetne fider primame i dvije šnite običnog kruha.

Naravno, ovakvim sistemom  nije moguće upecati one baš naj krupnije jer oni ne izlaze tako lako na površinu ali garantirano će biti solidnih ulova.

Izvori: Imternet

FEEDER TEHNIKA RIBOLOVA

(tko nije probao vrijeme je da proba)  

Izvorno osmišljena u Velikoj Britaniji tehnika ribolova na dnu pri kojoj kao pokazatelji griza služe osjetljivi vrhovi štapova, ubrzo se proširila svijetom, no kod nas je poprilično dugo ostala neprepoznata i nepravedno zapostavljena. Radi se o zanimljivoj i izuzetno učinkovitoj tehnici, koju osim specifičnih feeder štapova sa izmjenjivim osjetljivim vrhovima karakterizira i upotreba hranilica po kojima je cijela tehnika i dobila ime (feeder, eng. hranilica). Ono što feeder  ribolov čini drugačijim je spoj snage i finoće, sposobnost da se relativno tankim najlonima love doista krupne ribe, a s druge strane mogućnost detekcije i najnježnijih grizova. Ova tehnika je upotrebljiva na svim tipovima vode i njome je podjednako interesantno loviti i sitnu ali i veoma krupnu ribu. Princip na kome funkcionira feeder je precizno, konstantno i ne previše obilno hranjenje koje se vrši plasiranjem hrane pomoću hranilice. Na taj način jato se koncentrira na uskom prostoru i riba postaje veoma 

aktivna.

FEEDER ŠTAP

Ovi štapovi su specifični po izuzetno tankim vrhovima, a konstrukcija im je (samo na prvi pogled) nježna i osjetljiva. takvi štapovi mogu izbaciti i tešku hranilicu bez problema na velike daljine? Tajna leži u vrhu i konstrukciji: ovi štapovi imaju veoma osjetljive, ali istovremeno jake vrhove, a prilikom izbačaja i zamaranja ribe se savijaju u lijepu parabolu. Zbog ove osobine, ovakve štapove će (jako) teško slomiti čak i velika riba! Feeder štapovi proizvode se u nekoliko težina bacanja. Na osnovu toga, možemo saznati i težinu hranilica (sa hranom) koje ćemo njime zabacivati. Nekakva standardna "allround" varijanta bi bili štapovi tb. 80-90 do 100g.Idealni su za mirne vode. Štapovi od 100-150g su dobri za lov na većim tekućim vodama, gdje je potrebno bacati veće i teške hranilice, ili kada lovimo na vodi gdje ima većih riba. Standardne dužine feedera kreću se od 2,7 m do 4,5 m, sa težinom bacanja od otprilike 20 pa sve do 180 i više grama, što ih čini prilagodljivim gotovo svim uvjetima ribolova. Svaki feeder štap ima najčešće 3 vrha i svaki od njih je drugačiji po osjetljivost . Kod nabavke štapa morate se odlučiti za varijantu koja odgovara uslovima na vodi kojoj planirate loviti kao i veličini ribe koju lovite.

MAŠINICA (REEL)

Kada su mašinice koje su pogodne za feeder tehniku u pitanju, treba napomenuti da ova tehnika nije nešto posebno zahtjevna za samu mašinicu. Ako pecamo na velikim vodama gdje je potreban daleki zabac, poželjno je da mašinica posjeduje široku, plitku špulu, što će nam omogućiti da hranilicu plasiramo na velike daljine. Neki ribići koriste i mašinice sa sistemom za slobodni hod špule (baitrunner), proizvođači naravno imaju u svojim ponudama oba tipa mašinica i za mašinice namenjene feeder tehnici, u sam naziv modela ubace i prefiks "feeder" tako da kupcu olakšaju izbor.

HRANILICE

Osnovu feeder ribolova, naravno čini hranilica. Hranilica služi kao nosač hrane, ali i kao svojevrsno otežanje koje omogućuje zadržavanje mamca na željenom mjestu i dalji zabac.
Postoji veliki broj različitih tipova hranilica i sve one svrstane su u tri velike grupe.

Kavezne hranilice se izrađuju od žičane ili plastične mreže u različitim oblicima i veličinama i primjenljive su na svim tipovima terena pa se zato najviše i koriste.

Hranilice zatvorenog tipa izrađuju se od plastike imaju valjkast oblik i čepove sa obje strane koji se po potrebi mogu skinuti. Ovaj tip hranilice koristi se uglavnom za prihranjivanje crvima.

Metoh hranilice su hranilice različitih oblika ali iste namjene. One služe najčešće za lov šarana . Njima je svojstveno to što se koriste nešto ljepljivije hrane sa dosta dodataka u vidu partikla  i paleta.

Vjerojatno najefikasnija od svih je metod hranilica. Osnovu metod tehnike čini mogućnost da se mamac sa udicom postavi direktno u prihranu na hranilici. Postoje razni sistemi koji se koriste u feeder ribolovu, neka osnovna pravila u metod ribolovu nalažu da hranilica mora biti postavljena na kopči koja slobodno klizi po osnovnom najlonu.

STOLICA

Feeder stolica je specijalno dizajnirana i napravljena za feeder ribolov. Sjedište se oslanja na aluminijske stope i ima dodatke koji se montiraju sa lijeve i desne strane. Svoji širokim stopama osigurava da je stolica stabilna i ne propada u mulj ili blato. Također je moguće montirati stolicu i na strmim obalama jezera i rijeka. Ispod samog sjedišta nalazi se pregrada u kojoj možete smjestiti sve potrebne sitnice za ribolov. 

NOSAČ I DRŽAĆ ŠTAPA

Nosač štapa je obavezni dio pribora fideraša. Služi da drži štap u pravilnom položaju a na nosače štapa montiramo držač štapa, koji se izrađuje u više različitih oblika. Svi imaju zadatak da drže štap sigurno i da ga pri tome ne oštećuju. Izrađuju se najčešće od plastike sa obaveznim ležištem od fine gume , silikona ili spužvastih materijala.

TAKTIKA

Lov na hranilicu iako podsjeća na već viđene metode, ima mnogo svojih specifičnosti i potrebno je dosta vremena i vježbe da se uđe u štos. Kod postavljanja štapa na stajaćim vodama treba obratiti pažnju na to da se štap postavlja nisko sa vrhom prema vodi kao i to da štap i najlon zaklapaju ugao od 45 stepeni kako bi signalizacija bila pravilna. Na tekućim vodama feeder se postavlja isto kao štapovi za ribolov na dnu sa vrhom na gore kako bi se izbjegao otpor najlona uslijed kretanja vode. Prvih nekoliko zabaca treba odraditi sa olovnim otežanjem kako bi ispitali dubinu i strukturu dna. Sljedeći zabaci idu praznom hranilicom kako bi stvorili osjećaj, zatim ide 5-10 (po potrebi i više) zabaca hranilice sa hranom ali bez udice. Ova treća stavka ima osnovnu funkciju a to je prihranjivanje ali ako štap provede na držaču neki minut, saznajemo da li ribe već ima na mjestu, da li je aktivna i kako se ponašaju vrhovi kada riba napada hranilicu. Posle toga stavljamo udicu sa predvezom i počinjemo da lovimo. Prvo probajte sitnije i prirodnije mamce kao što su crvići , sitnije gliste (ili komadići glista) da bi kasnije ako riba radi probali i druge mamce i njihove kombinacije sa namjerom da lovimo veću ribu. Glavno pravilo je zabacivati hranilicu na isto mjesto … zato sto stalnim izvlačenjem i zabacivanjem ujedno i prihranjujemo ribu na malom prostoru sto nam daje veće šanse da uzme nas mamac na udici.
Prilikom pecanja na fider imamo mogućnost dalekih zabaćaja i to treba iskoristiti, a poželjno je i označiti mjesto na koje zabacujemo pomoću markera koji se koristi u šaranskom ribolovu ili se ravnati pomoću orijentira na suprotnoj obali (što nije tako precizno) kako bi se označilo hranilište tj. mali prostor na kojem je prihrana.
Ako pecamo na jezeru ili mirnijoj vodi možemo nakon 1-2 minuta lagano povuci hranilicu kako bi se hrana oslobodila iz nje i tako dodatno zainteresirala  ribu, dok se ovaj sistem ne preporučuje na rijekama sa brzim protokom vode jer tu voda sama ispire prihranu.
Na mirnijim vodama hranilicu treba izvlačiti i mijenjati na svakih 10-15 minuta u zavisnosti od strukture primame koju koristimo, dok na rijekama ide svakih 3-5 minuta.
Od feeder prihrane najbolje je koristiti kupovne provjerene smjese koje nose oznaku feeder.
U svaku od ovih fider hrana možete umiješati crviće, gliste, razno zrnevlje te mnoge druge prihrane koje se koriste u normalnom ribolovu.

Line clip

Line clip je bitan zato da imamo fiksno hranjeno područje. Kasnije možete pokušati odklipati kako biste izašli dalje ili došli bliže ili jednostavno imati štap posebno za tu svrhu. Feeder ribolov ne razlikuje se od ostalih ribolovnih tehnika pa će postupno nakupljanje hrane na ograničenom području često dovoditi do toga da ribolov prema kraju postaje sve bolji .
Klipanjem također strogo ograničavate područje lova ostavljajući područje neuznemiravane vode gdje kasnije možete zabaciti.

UKRATKO

-sondirajte dno

-klipajte mašinicu

-trudite se da budete što precizniji (orjentiri , marker)

-pojačajte hranu sa atraktorima i dodajte žitarice , crviće , gliste ... zavisno od ribe koju lovite

-hranu prosijte

-za početak koristite veće hranilice poslije  manje

Oni koji su probali feeder, shvatili su da je to nešto sasvim drugo od svega drugog , to je nevjerojatno efikasna metoda ribolova u kojoj će te sigurno uživati u suptilnosti i eleganciji te tehnike. Ovo nipošto nije statično pecanje, kako neki misle, već predstavlja veoma dinamičnu tehniku.

Dakle ako želite da lovite puuuno riba i da u tome stvarno uživate, onda je feeder prava stvar za vas!

Izvor: internet

Sve što ste htjeli znati o štuki

                        

Bez ikakve sumnje štuka je vrhunski predator i razbojnik koji lovi sve što se kreće u blizini: od drugih riba, do žaba, ptica pa do manjih sisavaca. Njena obitavališta su zatravljeni zavučeni zaljevi. Nakon proljetnog otapanja leda, približava se obali gdje se mrijesti u plićacima. Kad ljeto poodmakne polako se povlači u dubinu tražeći hladniju vodu.
Ako se lovi u mutnijoj vodi žuta boja bi vjerojatno bila uspješnija. Najviše ugriza imao sam u ranu zoru i rano prijepodne. Zbog kao igla oštrih zuba, varalica se mora zakačiti za 30-tak cm dugu čeličnu sajlu kao predvez. Meso ima specifičan ukus "na divljač" i puna je kostiju.

Zbog pomalo zastrašujućeg izgleda i mnogim pričama o proždrljivosti i veličini, štuka sa pravom nosi nadimak "vodeni vuk". Možda jedna od najzatupljenija slatkovodnih riba na svijetu, čije se prebivalište proteže od sjeverne Azije preko sjeverne i srednje Evrope pa do sjeverne Amerike.

Štuku nije teško prepoznati zbog njene specifične građe. Usko, vretenasto tijelo na čijem kraju se pored repne peraje nalaze i leđna kao i potrbušna, a sve u cilju ogromne brzine iz mjesta pri napadu na žrtvu. Vretenasto, tijelo u obliku torpeda počinje sa glavom i ustima u obliku pačjeg kljuna koja su puna velikih i kao žileta oštrih zuba. Mišićavo tijelo je pokriveno zeleno žućkastom "kamuflažnom" bojom a sve sa ciljem loviti, ubiti i pojesti.
Rekord štuke iznosi 25 kg.  i ulovljena je u Njemačkoj, mada postoji i izvještaj o štuki koja je težila 30 kg. Sjeverno-američki rekord iznosi 21 kg.  i ulovljena je u New York državi, dok kanadski rekord iznosi 19 kg. i ulovljena je u Ontariju.

Iako je veća štuka od 22 kg.  ulovljena u Quebeku, nikada nije priznata kao rekord. Do danas nije objašnjeno zašto euro-azijske štuke rastu veće od sjeverno-američkih u prosjeku za 13 %.
Štuke se mogu naći u skoro svim rijekama i jezerima gdje nema toka vode ili je tok veoma spor, u barama, rezervoarima, mutnim rijekama, velikim i dubokim jezerima pa čak i u ušćima rijeka u more gdje je voda neznatno slana. Ipak štuke najviše vole jezera i rijeke u kojima ima mnogo trave . Najveće štuke se nalaze u velikim dubinama gdje je voda hladnija pogotovu ljeti. Velike štuke mogu se svrstati u hladno vodne ribe jer zahtijevaju temperaturu od svega 10 C.

Za razliku od maskija, štuke nemaju običaj da se zadržavaju na određenim mjestima već se kreću u zavisnosti od sitnih riba kojima se hrane kao i u zavisnosti od temperature vode.

Štuka se  najbolje lovi kada je oblačno vrijeme. Po sunčanom danu najbolje je probati uvečer pri zalasku Sunca, mada ni rano jutro nije loše. Dan sa slabim vjetrom koji stvara male valove bolji je nego kada je površina vode potpuno mirna i to zbog manjeg prodiranja svjetlosti pri nemirnoj površini vode. Vrijeme prije nadolazeće oluje možda je najbolje vrijeme za pecanje štuke. Za razliku od maskija koji prestaje svaku aktivnost poslije hladnog vala, štuka i dalje ostaje aktivna. Štuke se hrane preko cijele godine a najaktivnije su kada je temperatura vode oko 15 C. Plitka jezera u kojima nema velike dubine i gdje temperatura vode ljeti penje i do 25 C. utječe na slabo hranjenje štuka preko ljeta. Postoji vjerovanje da se štuka slabo hrani preko ljeta zbog gubitka zuba što je totalno pogrešno. Toplota vode utječe kako na njihovu ishranu, tako i na njihov rast. Pri temperaturi od 15 C. štuke i najbrže rastu. Ovo i objašnjava zašto duboka jezera gdje one mogu naći niže temperature koje im odgovaraju, obično imaju mnogo veće i teže štuke nego plitka jezera, gdje su štuke uglavnom mršave a dugačke. U ljeto se plitka jezera brzo zagriju od površine do dna i štuka nema hladnu vodu da u njoj prebiva. Prinuđene da žive u toploj vodi njihov rast je znatno usporen a i životni vijek im je mnogo kraći.

Štuke u principu imaju veoma jednostavnu taktiku lova. U najviše slučajeva štuka se nalazi u zasjedi i skrivena travom odakle se ogromnom brzinom ustremljuje na žrtvu. Štuke se hrane drugim vrstama riba, ali također napadaju i žabe, miševe, male patke, rakove i razne vrste insekata. Skoro sve vrste riba se nalaze na jelovniku štuka. Od basova i smuđeva do pastrvi. Također napadaju i svoju vlastitu vrstu. Poznate su po napadanju riba svoje iste veličine, pa su izvještaji o nalaženju štuka uginulih sa velikom ribom zaglavljenom u ustima veoma česti.

Temperatura vode i količina hrane najvažniji su faktori u životu štuka. Rano u proljeće kreću se prema plitkim mjestima radi mrijesta i to već nakon otapanja leda i kada voda postigne temperaturu od oko 4C. Mjesta gdje se mrijeste su najčešće plitki zaljevi, ali i dublji a uski zaljevi, zatim manje rijeke i potoci. Postoje izvještaji da se štuka može izmrijestiti ispod leda.
Tokom ljeta štuke se najčešće nalaze pored trave u vodi od oko 1-3 metara dubine, ali velike štuke obično silaze u dubine od 10 i više metara. Kako štuke rastu i njihovo prebivalište je sve dublje.

Vrijeme poslije topljenja leda je svakako vrijeme kada ih je najlakše uloviti. Prvo zato što dolaze u plitku vodu radi mrijesta. Pecanje sa obale je idealno u ovo vrijeme jer se nalaze blizu obale i lako ih je pronaći. Drugo, veoma su gladne u to vrijeme jer se preko zime ne hrane intenzivno kao ljeti. U samom činu mriješćenja štuke gube veliku količinu energije i ne hrane se mnogo i tek posle završetka mrijesta počinju sa aktivnim hranjenjem. Treće, rano u proljeće još nema trave u vodi i štuka je u to vrijeme prinuđena da u nedostatku zaklona kruži vodom u potrazi za plijenom. Bilo koji dio vode koji je plitak će ih privući u to vrijeme, jer će tu voda otopliti brže nego u ostalim dijelovima. Plitki zaljevi, sa ušćem potoka ili manje rijeke pravi su magnet i odlična mjesta za pecanje štuke rano u sezoni. Kasnije u sezoni u ovim dijelovima vjerojatno ih neće biti, a i ako nađete neku, biće to veoma mali komadi.

Definitivno najbolje mjesto za traženje štuke u rano proljeće su plitki zaljevi. Ako je u blizini i potok koji se uliva u zaljev, muljeviti dio ispred prvo je mjesto gdje treba probati. Zatim, pješčana ili šljunkovita obala koja se veoma blago spušta ka dubini dobro je mjesto. Duboka mjesta pored obale ili obalu koja ima nagli pad u dubinu u ovo vrijeme treba zaobići, jer se štuka na takvim mjestima neće mrijestiti pa ni zadržavati.

Najbolje je probati na mjestima i uz obalu koja se nalazi na sjevernoj strani jezera ili rijeke. Sjeverna obala je zaštićena od hladnog sjevernog vjetra, i zato se voda brže zagrije na sjevernoj strani jezera. Hladan sjeverni vjetar gura hladnu vodenu masu sa sredine jezera prema južnoj obali i zato je voda sa južne strane hladnija u proljeće.

Ako lovite iz čamca, električni troling motor veoma je koristan dio opreme u ovo doba godine. Prilaz plitkim zaljevima može jako uplašiti štuku ako koristite veliki motor. Kako još uvijek nema trave štuka veoma lako može "osjetiti" čamac. Praćenje same obale je skoro nezamislivo bez električnog motora. Međutim vjetar se može pokazati još korisniji saveznik. Polako klizanje čamca po vodi uz pomoć vjetra je totalno bešumno i bez vibracija koje daje propeler, pa se vrlo često desi da možete ugledati štuku u vodi, i zatim zabaciti varalicu ispred njenog nosa. Čamac u ovom slučaju može preći preko štuke koja je na dnu a da se ona ne uplaši i pobjegne, naravno pod uslovom da nema buke u čamcu, jer se i sam zvuk hodanja po čamcu veoma dobro prenosi kroz vodu.
Dokovi i bilo kakvi objekti u vodi mogu biti odlična mjesta rano u proljeće. Kako još uvijek nema trave, štuka će koristiti bilo kakav zaklon u vodi, pa ovakva mjesta ne treba obići. Također drveće čije se grane nadvisuju nad vodom kao i drveće palo u vodu dobro je mjesto. Na svim mjestima se može uhvatiti štuka preko cijele sezone, ali ako pecate sa obale i želite uhvatiti veliku štuku, ova mjesta rano u proljeće odlična su prilika. 

Rano u proljeće isto kao i u ranu jesen štuke je najbolje tražiti u jezerima eurotropik tipa.
Kasnije u sezoni kada otopli manje štuke ostaju u plićoj vodi, dok se velike premještaju u duboku vodu. I u ovom slučaju štuke će biti u blizini neke strukture u vodi. Može to biti ivica trave, ivica gdje plićak naglo prelazi u dubinu (dublja strana), podvodne stijene i slično. Za vrijeme veoma toplih dana u augustu, štuke će se preseliti u dublju vodu, i tada ih je najbolje i tražiti u najdubljim mjestima u jezeru ili rijeci. Sonar je veoma koristan u ovim situacijama jer se sa njime mogu pronaći strukture u većim dubinama oko kojih vrijedi probati. U jesen kada voda počne da se hladi, štuke dolaze u pliće dijelove. Ranije u jesen dobra mjesta mogu biti platoi koji još uvijek imaju zelenu travu i plića strana ivice škarpe. U kasnu jesen štuke se mogu naći skoro na svim mjestima. Kako je voda uveliko hladna štuke nemaju neko pravilo gdje se zadržavaju, tako da se mogu uhvatiti i na mjestima na kojima se najmanje nadate. Štuke ostaju aktivne i tokom cijele zime i moguće ih je uloviti kroz led.

Univerzalna varalica za štuku na postoji. Jedna vrsta varalica može biti dobra u jednoj situaciji, dok u drugoj možete da je koristite bez ikakvog uspjeha. Uspjeh u mnogome zavisi i od prezentacije. Razne vrste leptirića, voblera i žličara su svakako najrasprostranjeniji tipovi varalica među ribolovcima na štuku. Nepisano pravilo je da se u proljeće i jesen kada je voda hladna sve varalice koriste veoma sporom prezentacijom. U ljeto iste varalice se vuku mnogo brže, u zavisnosti od situacije. Rano u sezoni manje varalice se pokazuju kao bolje od većih modela. Razne vrste plastičnih mamaca kao shad ili mister twister su odlične i trebaju se vuči veoma sporo, otprilike isto kao kada na njih pecate neaktivnog smuđa. Male leptirice kao Meppsovi ili Blue Fox u veličini do broja 4 također su dobre pogotovo sa takozvanim "Colorado" leptirom ili kako su kod nas popularne kao "okrugle". Razlog je u tome što se ove leptirice mogu vući sporije od takozvanih duguljastih leptirica i pri tome proizvode više i veće vibracije. Manji vobleri su također nezamjenljivi. Naravno trebaju biti sa malom pločicom (plitkoroneći) da ne bi išli previše duboko. "Rapala Husky jerk"," Fenwick Wobbl`n minnow", " Luhr Jensen Javelin", kao i ostale vrste plitko ronećih voblera odlične su , mada su najmanje korištene za štuku od svih ostalih vrsta varalica. Veliki broj ribolovaca stavlja i žličare ispred voblera pogotovu u rano proljeće što je pogrešno. Razlozi se mogu tražiti u pogrešnoj prezentaciji ovih varalica. Vobleri se ne trebaju vući ravnomjerno i jednoličnom brzinom, što većina ribolovaca i radi, već serijom kratkih trzaja i zaustavljanja u mjestu i pauzi. Naravno, sve varalice a pogotovu metalne mogu se vući na trzaje, ali ne i sa pauzom što je veoma važno. Jedino žličara koja se zaustavi pri povlačenju ima tendenciju da se vrati unazad pravo u lice štuki što neki put izazove refleksnu reakciju kod štuke da je napadne. Ali ako štuka nije zainteresirana i žličara će kao i sve ostale varalice jednostavno potonuti na dno....sve osim voblera.

Kada štuka "radi", skoro svaka "agresivna" varalica kao leptirica ili žličara biti će dobra i isto kao i vobler može uhvatiti štuku. Međutim kada štuka "ne radi" dvije vrste varalica nadmašuju sve ostale. Vobleri i jigovi.
Vobleri se dijele na tri vrste. Tonuće, plutajuće i takozvane suspend, odnosno na voblere sa neutralnom težinom. Upravo ovi zadnji su najbolji u ranu jesen i kada je štuka neaktivna. Neutralna težina ovih varalica omogućava im da ostanu u na istoj dubini kada se prestanu vuči. Neče ni tonuti ni plutati prema površini. Pri pecanju na neaktivne štuke ove varalice se trebaju vuči kratkim trzajem iza koje slijedi pauza od oko pet sekundi. Pauza može biti i duža. Neke vrste kedera imaju tendenciju da se pri susretu sa štukom umjesto paničnog bježanja jednostavno "zalede" u mjestu bez ikakvog pokreta. Štuka koja nije u raspoloženju da juri kedere obično koristi ovu priliku, i to je upravo ono što suspend vobler imitira. Također u proljeće kada je štuka još uvijek troma poslije zime i mrijesta, ova spora prezentacija se može pokazati kao veoma uspješna. Čak i ako štuka nije gladna i ne želi da uzima ništa, suspended vobler koji stoji u mjestu duže vrijeme može jako da iritira štuku koja se odlučuje za napad više da bi otjerala uljeza,........ koji ovom prilikom ima trokrake udice na sebi.

Ne postoji ni jedan suspend vobler koji je univerzalan. Veoma je važno imati izbor ovih varalica po dubini zaranjanja, težini, sposobnosti ostajanja na raznim dubinama, jačina vibracija i odsjaja. Boja i nije toliko važna. U svakom slučaju, prirodne boje u bistroj vodi i svjetlije boje u tamnijoj vodi. U mutnoj vodi boja nije važna.

Korištenje ovih varalica nije nikakva umjetnost, i ne treba mnogo vremena i eksperimentiranja da bi pronašli najbolje modele za mjesta gdje vi pecate.
Ako su vobleri gore predstavljeni kao odličan izbor za neaktivnu štuku u gornjim slojevima vode, jigovi su to isto za duboku vodu i za dno. Spominjući jigove , ovdje ne mislimo samo na klasične, plastične jigove kao shad, tvister ili guster, već i na jigove koji umjesto plastike imaju jelenovu dlaku,takozvane.........bucktail jigove.

Zašto dlaka umjesto plastike?
Pa zato što ima više prednosti u lovu na štuku nego klasični plastični jigovi. Prva i najveća je izdržljivost. Plastični jig se može baciti poslije par ili samo jedne štuke koja ga razdere svojim oštrim zubima. Bucktail jig može izdržati mnogo više štuka a da ostane funkcionalan. Pri brzom povlačenju jiga na cimanje, veoma mali broj jigova ostaje na udici a da ne sklizne niz vrat udice. Jigovi sa dlakom mogu se povlačiti mnogo brže nego li i jedan jig sa plastikom, što je bolje kada je štuka veoma aktivna i agresivna.
Naravno i za njih se koristi težina glave u zavisnosti od situacije isto kao i korištenje plastičnih jigova za smuđa. Bucktail jigovi moraju biti dugački najmanje deset centimetara i to je problem jer ih je u toj dužini veoma teško naći. Regularni bucktail jigovi za smuđa su mnogo kraći i zato duže za štuku najbolje da sami napravite. To vam omogućava izbor i kombinaciju boja koje sami želite isto kao i izbor oblika i težine olovna glave. Dlaka koja u vodi pulsira i time daje vibracije u vodi imitira razne vrste sisara kojima se štuka hrani.
Iako većina ribolovaca na štuku koji koriste ovu vrstu varalice koristi spining mašinice i mono najlon, baitcast mašinica i štap može isto tako dobro da posluzi . Mono najlon omogućava jigu da ide dublje i brže da potone. Ali zato neki od novih super upređenih struna, veoma male debljine imaju mnogo bolju osjetljivost pri vođenju jiga.
Regularni plastični jigovi su i dalje nezamjenljivi za štuku. Njihova efikasnost je u veoma sporoj prezentaciji. Ova mogućnost je veoma korisna u rano proljeće ili kasnu jesen kada je štuka aktivna ali nije agresivna da juri neku od brzih varalica. Druga velika prednost je da se sa jigom može detaljno istražiti svaka struktura u vodi i tako pronaći štuka koja je možda tu negdje sakrivena. Boja plastike i oblik glave jiga je stvar vašeg izbora, ali težina jiga zavisi od situacije. Dubina vode i aktivnost ribe su glavni faktori u izboru jiga.
Jigovi su odličan izbor za štuku. Ponašanje jiga kao imitacija kedera je veoma efikasna i na izgled prosta, pa ipak za korištenje ove vrste varalica treba određeno vrijeme da bi se postiglo iskustvo u radu sa njima. Za početnike može biti teško u početku razlikovati udarac ribe od dodira jiga sa dnom, pogotovu ako se koristi neki od novih super linija. Neki od jigova na tržištu imaju mirise natopljene u plastiku od kojih su napravljeni.
Leptiri su svakako najrasprostranjenije i najpopularnije varalice u lovu na štuku. Mogu imati duguljasti ili okrugli leptir. Također na kraju, na trokrakoj mogu imati jelenovu dlaku, perje, plastične niti ili jiga što daje leptirici dodatne vibracije.

Najbolje rade kada se brzo vuku ispod same površine i leptirom prave turbulenciju i "guraju" vodu. Ipak, dosta ribolovaca sa uspjehom koristi ove varalice na svim dubinama. Također jednolično motanje može se koristiti u kombinaciji sa kratkim trzajima što je dobra taktika u nekim situacijama. Leptiri daju velike vibracije i štuka ih može osjetiti sa velike daljine. U kombinaciji sa svjetlucanjem leptira ova varalica je izuzetno produktivna. Štuka obično veoma agresivno napada ovu varalicu, pa ipak iako ima najveći postotak zabadanja pri kontri, desi se da je štuka promaši.

Ne vjerujemo da postoji i jedan ozbiljniji ribolovac na štuke koji u svojoj kolekciji nema žličare. Iako su ovo prve i nekada bile jedine varalice za štuke i danas pored sve konkurencije imaju dobar dio u ulovu.

Stari dobri "Effzet" ili "Mepps Cyclops" i danas hvataju štuke istom žestinom kao i prije. Njihova imitacija kedera bilo da se vuku jednolično ili na trzanje izaziva štuku da je napadne. Ipak se često dešava, pogotovu kada se vuku na trzanje da ih štuka promaši. Neki put ribolovac uoči štuku ako je bliže obali, ali u većini slučajeva to se dogodi dok je varalica još uvijek izvan vidokruga ribolovca. U slučaju da se opazi štuka koja je promašila varalicu, ne treba se usporiti sa povlačenjem, već naprotiv, treba ubrzati vučenje varalice uz par naglih trzaja. Ova imitacija paničnog bijega kedera često natjera štuku da se okrene i ponovo napadne varalicu. Žličara za štuku ne mora biti velika, jer su i manji modeli dovoljno teški da se mogu spustiti na veće dubine. Također odlične su za mutnu vodu i pri pecanju kada nema dovoljno svjetlosti kao veoma rano ujutro ili kasno uveće. Najčešće korištene boje su srebrna i zlatna, mada se u Sjevernoj Americi najviše koristi crveno-bijela. Veoma je korisno da se poslije svakih četiri-pet okretaja ručke na mašinici napravi pauza od par sekundi. Ovo se reflektira vračanjem žličare unazad, pravo u lice štuki koja eventualno prati varalicu na malom rastojanju, i najčešće se odražava refleksnim napadom štuke na varalicu.

Spinerbait je još jedna odlična varalica za štuku. Kombinacija velikih vibracija pri sporom vučenju varalice, također veoma je dobra za pretraživanje terena. Spinerbeit može imati jedan ili dva leptira. Ima ih i od tri ali se ovi više koriste za maskija. Leptiri mogu biti u više kombinacija kao dva duguljasta, duguljasti i okrugli ili dva okrugla. Također i veličina im varira. Neki imaju jelenovu dlaku ili plastične niti na udici. Duguljasti leptiri daju veće vibracije.
Površinske varalice nisu toliko zastupljene u pecanju na štuku. Većinom se dešava da štuka na površinsku varalicu bude slučajno uhvaćena pri pecanju na maskija. Ipak, štuka se može lijepo pecati na jednu vrstu površinske varalice a to je buzzbait, koja i slovi za najbolju površinsku varalicu pri pecanju štuke. 

Može da se vuče pri različitim brzinama i veoma je dobra pri istraživanju novih mjesta. Jig se može dodati na ovu varalicu kao dodatna vibracija.
Sve tri grupe voblera se sa uspjehom mogu koristiti na štuku. Upotreba suspend voblera je opisana već u tekstu. Plutajući daju najjače vibracije od sve tri grupe i ovo je možda najjači adut pri pecanju u dubokoj vodi ali je pitanje kako spustiti plutajući vobler u dubinu. Neki ribolovci koriste takozvani "sistem u tri pravca" koji koristi teško olovo na jednom kraju sistema da povuče voblera (vezanom na drugom kraju sistema) na dno koji će težeći da ide ka površini uvijek biti na određenom rastojanju od dna. Treći kraj sistema je najlon koji vodi ka štapu i mašinici. Također se može koristit i žica sa olovom koja se koristi za smuđa a radi na istom principu. Ovi sistemi će kasnije biti obrađeni u posebnom poglavlju. Plutajući vobleri sa velikom pločicom koji stižu do dna nemaju tendenciju da se za dno i kvače kao što je to slučaj sa tonučim.
U svakom slučaju koristite boje riba koje su najzatupljenije kao glavna hrana za štuku u vodi gdje je pecate. Vobleri prirodnih boja su skoro svuda odlični, a probajte i da eksperimentirate.

Pecanje na živi mamac je i dalje veoma zastupljeno i vrijeme u rano proljeće je i za ovu tehniku najbolje, prvenstveno zato što nema trave a i štuka u to vrijeme pliva pored obale u potrazi za hranom. Izaberite odlično mjesto, zabacite kedera i čekajte da štuka sama dođe ka njemu. Također kao što sam ranije napisao u ovo vrijeme štuka nije u raspoloženju da juri za kederima ili za brzim varalicama, pa je upotreba kedera veoma produktivna. Pecanje na plovak je u suštini bolje nego pecanje na dubinsko (na dno), jer ipak pecate u plitkim vodama. U suštini, klizeći plovak je bolji od fiksiranog, zbog kontre koja je mnogo jača i efikasnija kada nema otpora koji stvara fiksiran plovak. Keder treba biti oko desetak cm. ili u zavisnosti od štuke koju očekujete da ulovite.
Štap i mašinica pri ovoj vrsti pecanja nisu toliko bitni. Spining ili baitcast će poslužiti odlično, mada je duži štap preporučljiv. Kasnije u sezoni pogotovu kada otopli, pecanje kederom na dnu daje bolje rezultate, jer se mamac može spustiti na mnogo veće dubine nego sa plovkom.
Bilo da pecate na živi mamac ili na varalice, sajla je obavezna. Savitljiva, upredena žica ili plastificirana sajla, ali obavezno da bude crne boje zbog manje vidljivosti u vodi.

Štuka spada u vrstu riba koje je najlakše upecati. Čini se da ne uče iz prethodnih grešaka kao npr. Njen američki rođak maski , pa se dešava da uhvaćena i vraćena štuka bude ponovo ulovljena istog dana.

Ipak budite strpljivi, eksperimentirajte sa raznim vrstama varalica i tehnika.......i trud će se zasigurno isplatiti.