nedjelja, 23. kolovoza 2015.

Kada riba najbolje grize

Kada riba najbolje grize

Blagi porast vode, pad temperature i porast količine kisika u vodi predstavljaju idealne uvjete za ribolov. Zimi, u kombinaciji niskog vodostaja i niskih temperatura šanse za ulov su minimalne, a riba se obično aktivira pred porast vode i po nešto toplijem vremenu. Ljetni porast vodostaja praćen kišom koja rashlađuje vodu ili topla zima sa povišenim vodostajem daju izvanredne šanse za ulov. Takve situacije ne treba propuštati, jer ulov može biti iznenađujuće bogat. Kod određivanja ribolovne pozicije ili mjesta prema oscilacijama vodostaja veoma je bitno pratiti vodostaj cijelim tokom rijeke, uključujući i vodostaj pritoka ..


Osnovno pravilo je da je na rijeci dobro pecati u dane kada je njena pritoka u opadanju, ali je ipak prvi dan opadanja te pritoke idealan za ribolov.  Nešto najgore što nas može zadesiti u ribolovu je prvi dan porasta pritoke. Tada ona praktično ukroti i pomjeri maticu rijeke u koju se ulijeva.  Kada porast pritoke traje nekoliko dana, šanse za ulov su veće jer je prošlo dovoljno vremena da se riba privikne. Oscilacije vodostaja na rijeci znatno utječu i na uspjeh ribolova na zatvorenim ili poluotvorenim vodama (barama i kanalima) oko rijeke. U barama i kanalima oko Save , štuka će najčešće reagirati na oscilacije vodostaja. Sve dok voda opada štuka će odlično raditi, ali ukoliko dođe do porasta vodostaja, ona će prestati sa radom. Odavno su prošla vremena kada je većina ribolovaca kući nosila pune čuvarice. Količina ribe u rijekama i jezerima se smanjila  zbog  velikog broja ribića  i zbog utjecaja čovjeka na vodene tokove pa se dešava da mrijest određenih vrsta riba ne uspije i nekoliko godina zaredom.  Poseban problem predstavljaju ribokradice koje nelegalno postavljaju mreže, koriste eksploziv ili struju prilikom ribolova pri čemu strada i veliki broj mlađi. Zagađenja od strane tvornica koje ispuštaju otrovne otpadne vode izravno u rijeke su posebna priča, a zakonske konsekvence koje su predviđene za počinitelje su toliko blage da se nitko i ne obazire na njih. Zbog svega toga, za uspješan ribolov nije dovoljna samo dobra i skupa oprema, imati svoje omiljeno mjesto, poseban recept s tajnim sastojcima za mamac već je neophodno da ribolovci  budu dobri znalci i mnogo drugih faktora koji utječu na to da li riba grize ili ne.  Jedan od uvjeta koji utječe na aktivnost ribe svakako je i vrijeme i često je upravo ono odlučujući faktor prilikom pecanja. Utjecaj kiše, grmljavine, vjetra ... Promjene meteoroloških uvjeta ribe izuzetno dobro osjećaju i predosjećaju njihov nailazak. Nagla zahlađenja, otopljenja, kiša vjetar ..., čimbenici su koji svojim djelovanjem čas nagrađuju ribolovca bogatim ulovom, a ponekad dovode do očaja. Iskustvo govori da jaka kiša u prvom trenutku negativno utječe na uspjeh u ribolovu, ali ako traje kratko ili oslabi tako da samo po koja kapljica pada na površinu vode, uspjeh je zagarantiran. Kiša može prisiliti smuđa da se hrani nešto ranije nego prethodnih dana, kada je vrijeme bilo vedro, a površina vode ravna kao staklo. Kišne kapi koje padaju na vodu rashlađuju njenu površinu i obogaćuju je kisikom. Sitna bijela riba izlazi prema površini, pa je grabljivica primorana da se hrani u gornjim slojevima. Treba napomenuti da kiša pozitivno utječe na ribolov na opisan način samo tijekom ljeta i rane jeseni. Vjetar je, ovisno o smjeru, nekad presudan, a povremeno samo pomoćni faktor o kojem ovisi uspjeh ribolovca. Vjetrom namreškana površina vode čini ribolovca manje primjetnim, a smuđa manje opreznim. Tada ova grabljivica obično počinje lovi nešto ranije nego što je to bio slučaj u danima bez vjetra. Njegova prehrana tijekom vjetrovitih dana odvija se najčešće u priobalnom pojasu. Prejak vjetar ili oluja praćena grmljavinom u početku negativno utječu na ribolov, jer je tada riba uplašena, prestaje s prehranom i bježi u zaklone. Iznimka je jedino neustrašivi som. Nakon prestanka oluje i kada grmljavina utihne može se uočiti velika aktivnost ribe po glatkoj površini vode. 


Sitna riba tada kreće ka gornjim slojevima, koji su bogatiji kisikom i hranom, koju je vjetar nanio. Ni smuđ ne propušta ove prilike za dobar obrok, pošto je njegov plijen tada manje oprezan. Zimi je jedino južni vjetar, koji donosi stabilno i toplije vrijeme dobar znak i odličan pomoćnik ribolovcima. Vjetrovi svih drugih smjerova, a osobito sjeverozapadni, izuzetno negativno utječu na uspjeh u zimskom ribolovu smuđa. Zaključak je sljedeći: Ono što ljeti predstavlja pogodnost i obećava bogat ulov, zimi obično transformira u ograničavajući faktor u ribolovu. Primjerice, sjeverni i sjeveroistočni vjetar koji je nepovoljan preko zime, ljeti je odličan saveznik ribolovaca. U jesenskom razdoblju najpovoljniji je jugoistočni vjetar.


Tijekom godine promjene vodostaja i zamućenost vode su svakodnevna pojava, ali se najveće promjene dešavaju tokom proljeća i jeseni. Zimi, zbog snijega koji se zadržava na planinama, rijeke imaju slab dotok, pa je vodostaj obično nizak. Dolaskom proljeća i topljenjem snijega, pritoke donose veće količine vode, što dovodi do porasta vodostaja velikih rijeka i njihovog zamućenja. Porastom temperature, život u vodi se aktivira, ribe napuštaju svoja zimska boravišta i kreću u potragu za hranom. Tada su najbolja mjesta za ribolov ušća pritoka koje nose u sebi obilje riblje hrane. Sve u vodi tada živne, a jata sitnih riba prilaze obali i površini, hraneći se larvama i hranjivim tvarima koje su donijele nabujale pritoke. U većim rijekama tijek je obično ubrzan, pa su ribe prisiljene priđu obali gdje je matica slabija. U visokoj, jakoj i mutnoj vodi često se na metar od obale love kapitalni primjerci ribe. Ljeti, kada se padavine prorijede, rijeke opadaju i postaju bistrije, ribe se povlače u dubinu izbjegavajući svjetla nezaklonjena mjesta. U jesen, zbog pojačanih padavina, opet imamo sličnu situaciju kao i tijekom proljeća kada su uvjeti za ribolov najpovoljniji.