Som u proljece

Naš som (Catfish)  spada u obitelj somova i razlikujemo četiri vrste. Sve rastu manje od našeg europskog soma. Ovdje treba dodati i nezaobilaznog BULLHEAD-a ili cvergla po naši, koji uvijek nađe naš mamac prije ostale ribe. Poznati ribolovci na soma  kažu da je najbolje vrijeme za lov ove ribe kad god imate vremena. Znaci hrani se cijelog dana i noćci. Ipak večernji i noćni sati su bolji od danjeg  svjetla. Po danu se može naći u sjenci dokova, drveća, ili u sjenci visoke obale.

Proljeće poslije mrijesta je najbolje doba godine za lov. To je obično krajem svibnja ili početkom lipnja, a ovisi i od geografskog položaja na kojem se nalazi voda na kojoj lovite. Može se naći i u rijekama i jezerima.

Proljetno ludilo slatkovodnih nemani

Savršeno opremljeni svim osjetilima somovi s lakoćom nalaze plijen, napadaju ga žestoko i izuzetno precizno, a žrtvama ne ostavljaju ni najmanju šansu

Ako je temperatura vode povoljna, najveće slatkovodne grabljivice još u ožujku počinju se intenzivno  hraniti  i pripremaju za predstojeći mrijest. Iscrpljeni od dugog zimskog posta, somovi će rado nasrnuti na sve što im se učini pogodnim za jelo, ali se neće upuštati u jurnjavu za plijenom, već će ga vrebati iz zasjede  u neposrednoj blizini plićaka, sprudova, travnatih zona i ostalih mjesta gdje se u proljeće prvo okupljaju jata bijele ribe.

Već u travnju situacija se drastično mijenja. Čim  ženke u pratnji čitavih jata mlađih mužjaka nađu mjesta pogodna za mrijest i naprave "bračna" gnijezda, somove obuzme svojevrsno ludilo. U narednih nekoliko dana  masakriraju  sve što pliva u njihovoj blizini. Napadaju žestoko i precizno i ​​žrtvama ne ostavljaju ni najmanju šansu. Međutim, zbog svoje proždrljivosti  i sami somovi tada postaju izuzetno lak plijen. Zbog činjenice da se u jednom danu može uloviti i više krupnih komada soma, ribolovci u travnju doslovno opsjedaju obale. Neki čak i uzimaju godišnje odmore kako bi u pravo vrijeme bili na pravom mjestu.

U proljetnom lovu na ovog predatora najbolje su se pokazale varalice sa snažnim vibracijama - teške "žlice", velike silikonske glavinjare, tvisteri i šedovi, ali i vobleri, pogotovu oni kruškastog oblika i sa ugrađenom "zvečkom".

Mada majstori vararičarenja neprestano lome koplja oko najubojitije varalice za soma u ovo doba godine, većina tvrdi da su ipak najefikasnije "žlice" svjetlije boje i težine veće od 30 grama. Ako se ove varalice nepredvidljivo vode - sa naglim promjenama smjera, iznenadnim ubrzanjima, ili zastojima u povlačenju, one bljeskaju i stvaraju takve vibracije da somovi jednostavno ne mogu im odoljeti. Duguljaste "žlice" idealne su za okomito vođenje kroz virove , jake riječne struje ili tik uz podvodne prepreke, dok su široke pravi izbor za pretraživanje srednjih slojeva vode, sprudova ili travnatih dijelova.

Špinerski  majstori za ribolov soma  kažu da je najbolje da se "žlice" zabacuju visoko  i da jako pljusnu kada padnu na vodu, pošto taj zvuk privlači somove. Ako se lovi na rijeci, varalicu treba povlačiti pod kutom od 45 stupnjeva u odnosu na obalu.

Silikonske varalice su zbog svoje lovnosti, ali i niske cijene postale nezamjenjive za lov na zakrčenim terenima s dosta podvodnih prepreka. Njihov mekan i pokretljiv rep odlično radi i pri sporom povlačenju. Za lov soma u rano proljeće najbolje su se pokazali glavinjare, veliki šedovi i tvisteri drečavih boja, opterećeni težim olovnim glavama.

U ovo doba godine somovi se uspješno mogu loviti i na žive mamce (gliste, pijavice, žabe, ribe), ali i na riblje filete.

Kako i gdje pronaći soma


Lov soma je specijalnost samo nekih ribiča. Iako Neki ribiči , iako love na vodama gdje ima soma, nisu ga niti vidjeli, a sve zbog krive tehnike ribolova. Som ne spada u ribu s posebnom inteligencijom, što je mišljenje svih ribolovaca soma. Trik je zapravo u tome što ga je puno teže pronaći nego uloviti. Dodatna teškoća je što kod soma postoji razlika među razdobljima kad intenzivno pliva vodom u potrazi za bilo čim jestivim i razdobljima kada skriven potpuno miruje. Ronioci koji su ga imali prilike vidjeti u tim razdobljima 'odmora' pričaju kako leži potpuno nepokretan i ne reagira čak ni ako ga se oprezno dotakne rukom . Dakako, pretraživanje vode u ronilačkoj opremi ne bismo vam preporučili, no neke druge metode i spoznaje u traženju somova mogu bitno unaprijediti vaš ribolov.


Danju po dubinama

Som ne voli svjetlo. Danju se drži dubina do kojih najteže dopiru sunčeve zrake, potkopanih obala i drugih zaklona od stijena, granja, panjeva ili vodene vegetacije. Tu ponekad vreba plijen iz zasjede, ali najčešće miruje. Samo u posebnim prigodama i na nekim vodama som će biti aktivan danju kod niskog vodostaja i vedra sunčana vremena. Izljevi kanalizacije, podnožja većih slapova, stjenoviti kanali te najdublje rupe pune grana i panjeva mjesta su gdje ponekad vrijedi pokušati prirodnim mamcem na dnu ili dubokoronećom varalicom. Naglo zamućenje vode i porast vodostaja u rijekama primaći će soma bliže obali i često ga potaknuti na hranjenje. Stara je priča s naglim padom tlaka i grmljavinom koja diže 'brka' sa spavanja jednako kao i popularna bućka. Znalačko lupanje ovom napravom podići će soma iz dubokih virova danju, čak i za najvećih ljetnih vrućina. Idealno je ako iskustvo i ribarsku tradiciju bućkanja uparite s dobrim sonarom koji će vam pokazati sve riblje likove koje se pojave pod čamcem. Ako ih i ne ulovite isprve, znat ćete da su tu i pokušati ponovno. 

Noću bliže površini

Kad padne mrak situacija se mijenja. Som tada plivat će bliže površini, prilazi obali ulazeći u plićake, brzake, pod slapove gdje aktivno progoni manje ribe i druge životinje. Lovite li noću, dobro slušajte. Glasno špricanje manjih riba, pljuskanje ili podmukli zvuk gutanja, vrlo nalik zvuku od udarca bućke, odat će vam gladnog 'brka' u akciji. Dobacite li mu u tim trenucima površinsku varalicu, često će je zgrabiti bez oklijevanja. Ima noći kada i somovi rade u skupinama. Iako ih nigdje u literaturi ne opisuju kao jatnu ribu, iskustva mnogih ribiča s različitih voda potvrđuju kako oni ponekad organizirano opkoljavaju jata sitne ribe, slično kao boleni danju . U trenucima kada prvi pljusne, akciji se priključe i ostali. Iza prve linije manjih somova često se šuljaju i oni najveći koji ne vole društvo. Zapravo, pravilnije je reći da 'društvo' ne voli njih, jer nađu li se u prilici mogu progutati i manje pripadnike iste vrste. Ako se som noću ne čuje, ne znači da nije blizu. Noćna zamka na soma, tvrde znalci, postavlja se uvijek bliže površini, a cilj je da živa riba mamac bućkanjem i valovima signalizira prisutnost plijena. Vežite svoju postavu za trsku, granu nadvitu nad vodom ili razvucite najlon poprijeko rijeke ili jezera i čekajte. a dnu lovite uz samu obalu na izlazima iz dubina perifernim dijelovima terena na kojem ste danju otkrili somove u mirovanju. Varalicom noću lovite bliže površini, najbolje na prijelazima pliće i brže vode u dubinu ili uz samu obalu obraslu granjem.

Nesumnjivo (naš obični Silurus glanis) som je naša najveća slatkovodna vrsta, koja nastanjuje nizinske vode Hrvatske. U literaturi se spominje da je som najveća europska slatkovodna vrsta i da može narasti i do tri metra dužine s težinom od 250 do 300 kg (Petković, "Sve o ribolovu"), pa i više od 300 kg i do 5 metara dužine ("Ribarstvo", grupa autora, str. 159). I Brehm u "Životu životinja" navodi da nerijetko naraste u dužinu od tri metra, a da može biti težak od 200 do 250 kg.  M. Đonić u knjizi "Riblji svet" navodi da je "jedan alas, na Odri, uhvatio soma teškog 400 kg i dugačkog oko 5 metara". Na žalost, kada su u pitanju tako veliki primjerci soma, daljnjih,podrobnijih podataka o ulovu, kada je ulovljen, na što, kada i tko je bio sretni ribolovac – nema!

Prema pouzdanim i dostupnim podacima iz tog vremena, najvećeg soma na ovim našim prostorima, ulovio je Franjo Bihler, na udicu, 1938. godine. Taj ribar iz Zemuna, ulovio je krajem travnja te godine, na ušću Save u Dunav, kod malog Konjskog otoka, sominu od 147 kg. Ostalo je zabilježeno da je som zagrizao na manjića teškog 150 grama, kojeg je na udicu postavio Franjo. Još većeg soma, teškog 152 kg, uginulog, pronašli su ribari kod Beljarice iznad Zemuna, 1945.  Postoji zapis, ali ne provjeren, da su na Kazuku, kod Apatina, ribari, 3. travnja 1958. ulovili u bubanj (ribarski alat) soma od 208 kg. Inače, uz ribare i njihove registrirane ulove vezani su najpouzdaniji podaci, s kraja 19. i početka 20. stoljeća, vezani uz ulove kapitalnih somova. Tako je i Brane Crlenjak u svojoj knjizi "Ribolov u Vukovaru kroz stoljeća" zabilježio neke ulove s Dunava s kraja 19. i početka 20. stoljeća.  Iz "Odborske knjige" ribarskog ceha, koja počinje 1871. godine, a završava 1940. može se vidjeti kako su velikim alatom – laptaše u rano proljeće, kada snijeg okopni, a led krene Dunavom, ribari lovili soma. "Govorili su da led pokrene ukrtožene somove" - piše Crlenjak. Samo sam jednom u životu vidio, kada su se ribari vratili s laptarenja, ulovljena tri velika soma; jedan je težio 90 kg, a ona dva manja svaki po 70 kg. Crlenjak je slikom i imenom i prezimenom zabilježio tako somove ribara Johana Živkovića, teškog 80 kg i ribarskog para F. Banovaka i S. Molnara, teškog ravno 100 kg.

Dakle, ni tih davnih godina, kada je, što se danas smatra, velikih somova bilo više u našim velikim rijekama, ulovi teži od 70 kg bili su prava rijetkost.

Som se pokazao kao veoma izdržljiva riba, pa se dosta ove ribe ulovi svake godine, a među njima i na desetke kapitalnih komada. Dok su nekada o kapitalcima dokazi bili ulovi ribara, danas su to oni sportskih ribolovaca. Sportaši uglavnom na udice love manje primjerke, one do 20 kg težine. To se prije svega odnosi na ribolov umjetnim mamcima: varalicama, spin tehnikom, iako i tu ima nevjerojatnih ulova, poput soma od 75 kg, kojeg su 2007. na vobler Ružno pače, na Vranskom jezeru ublinkali i savladali Željko Šumatić i Kristijan Kralj. Uz malu pomoć čamca. Naime, tog 26. rujna 2007. ovaj je dvojac, oko 9,30 sati panulao čamcem po Vranskom jezeru. Teškim spin priborom vukli su, veslajući, za čamcem prepravljeni (ojačani s jačim udicama) vobler Ružno pače. Borba sa somom trajala je oko sat i pol. U tom vremenu prijatelji su se izmjenjivali na štapu. Na kraju je som spremljen u čamac pomoću jake i dugačke kuke. Na velikoj Pfluger roli, na SPRO stogramskom štapu dužine 3,60 m, bila je namotana upredenica promjera 0,40 mm tvrtke Cormoran, pa je ovakav som mogao biti savladan sportskim priborom. Inače, Kristijan Kralj je sin, na žalost pokojnog Željka Kralja, poznatog hrvatskog ribolovca, koji još uvijek drži hrvatski rekord, kad je u pitanju som, ulovljen na sportski način. Željko je, naime, također na Vranskom jezeru, ali na kedera, 1985. ulovio soma od 103 kg. O tome je pisala sva tadašnja jugoslavenska štampa, a u natječaju magazina Vikend, ulov je nagrađen Zlatnom udicom.

Ribolov na kapitalnog soma postao je posljednjih petnaestak godina veoma popularan diljem Europe i za cijelu kastu ribolovaca – somolovaca. Teško ih je opisati, ali zajedničko im je da ih, osim soma, i to onog kapitalnog ništa drugo ne zanima. Uz to somove, love, slikaju i puštaju natrag u vodu. Najomiljenija odredišta su im trenutno rijeke u Španjolskoj i Italiji (Po), te delta Dunava u Rumunjskoj. Posljednjih nekoliko godina organiziraju se i ture na rusku Volgu. Na žalost, Hrvatska još nije iskoristila svoje mogućnosti u tom dijelu ribolovnog turizma.

Kada je šaran u pitanju nešto je napravljeno, ali kada je o somu riječ, onda ništa

Lovostaj na soma završava 15. Lipnja!!

Ribolov grgeča varalicama

Ribolov grgeča varalicama

Kada temperature padnu, a zima otjera većinu riba u krtoge i odmorišta, sportskom ribiču malo toga preostane za ribolov. No, i u najhladnije doba godine, kada vode okuje led i snijeg, neke se ribe mogu uspješno loviti. Među njih spada i grgeč.  Riba je tamnozelenih leđa, žućkastozelenih bokova išaranih poprečnim maslinastozelenim prugama, na leđima joj se ističe oštra,
bodljikava peraja koja se kad je ulovljena nakostriješi. Po njoj je u nekim krajevima grgečdobio i ime – kostriječ.

U Slavoniji ga znaju kao bandara. Druga leđna peraja mu je mekana, a krase ga i crvenkaste trbušne i sivozelene repne peraje. Mrijesti se od ožujka do lipnja. Tada ženka položi i više od 150.000 jaja. Grabežljivac je koji se hrani drugom ribom i sitnim životinjama odnosno kukcima. Mnogi sportski ribolovci ga ne cijene jer su mu  krljušti čvrsto usađene, pa se teško čisti. No, ne samo što pruža užitak ribolova i zimi (jer lovi se tijekom cijele godine) grgeč ima iznimno ukusno bijelo meso. U prosjeku je težak tek stotinjak grama i dug dvadesetak centimetara U najoptimalnijim uvjetima može narasti do 5 kg. No, primjerci teži od 500 grama već se smatraju kapitalcima. Tako među hrvatske rekorde svakako spada grgeč težak 1,01 kg (39 cm).

Gdje žive najveći grgeći

Ribolovci vole odmjeravati snage i kada su grgeči u pitanju. Zato se diljem svijeta vode razne liste ulova i za najgrgeče. Danas u svijetu ima malo odredišta gdje žive krupni grgeči. Grgeča težeg od jednog kilograma može se uloviti u sjevernim vodama i vodama Dalekog istoka. Tako još u ruskim rijekama ima kapitalaca. U jezeru Onega moguće je loviti primjerke teške i do 3,6 kg, a u Čudskom jezeru i težih. U literaturi se još samo vode zapadnog Sibira spominju kao one gdje se mogu uloviti grgeči teški do 5 kg. Među njih spadaju i vode Mongolije doduše, na mongolske vode europski ribolovci odlaze u potrazi za tajmenom (vrsta glavatice), pa usput love i grgeče teških više kilograma. Na jezeru Tiškin u Rusiji Nikolaj Arturović ulovio je grgeča od 5,96 kg.

 Njemački časopis Fish und Fang, na svojim listama kao rekordni ulov svih vremena u Njemačkoj ima grgeča od 3,20 kg, koji je ulovljen 21. 9. 1998. Preko 3 kg teškog grgeča na sojim rekord listama ima još samo Italija, gdje je ulovljen grgeč od 3,50 kg i Češka, gdje je ulovljen grgeč težak 3,44 kg. Švicarski rekord težak je 2,95 kg, a francuski 2,69 kg.

Na privatnom jezeru Kent, u Engleskoj 1985. ulovljen je njihov službeni rekord težak 2,52 kg. No, u Velikoj Britaniji je zabilježen i veći ulov, težak 2,53 kg. Radi se o grgeču kojeg je 28. 3. 2002. ulovio jedanaestogodišnji Deen Rowling.

Među zemljama koje se mogu pohvaliti s ulovima grgeča težih od 2 kg su još: Irska (2,75 kg), Bjelorusija (2,7 kg), Poljska (2,64 kg), Danska (2,62 kg), Litva (2,01 kg)…

Pola kilograma - kapitalno

Na vodama Hrvatske i zemalja u okruženju, posljednjih desetak godina, kada je grgeč u pitanju, rijetki su ulovi teži od jednog kilograma, pa se primjerci od pola kilograma već smatraju kapitalnima. Hrvatski rekordni ulov tako je grgeč težak 1,25 kg, kojeg je u jezeru Trstenik 2005. ulovio Dubravko Hodak. Slijedi ga grgeč od 1,09 kg, kojeg je 2004. u jezeru Čingilingi ulovio Ivica Pačko. Na istom jezeru kod Molvi, grgeča teškog 1,04 kg ulovio je Draško Lacković 1995.

U Srbiji kao naj grgeč vodi se onaj težak 1,30 kg, kojeg je na kedera, ulovio Saša Rangelov na Lipovačkim barama.

Grgeč je rasprostranjen po nizinskim rijekama, jezerima i ribnjacima. Studeni, prosinac, te veljača i lipanj su najbolji mjeseci za ribolov ove ribe. Zimi ga valja tražiti u dubljim dijelovima. Budući da živi u jatu, kad ga uočite možete ga uloviti u znatnim količinama. Može se loviti raznim tehnikama, pa i mušičarenjem. No, ribolov varalicom i postavom na prirodni mamac, zimi je najučinkovitiji. Za špinerski ribolov potreban vam je štap izbačaja do 30 grama, dužine od 2,10 do 2,70 m, vršne akcije, manje role bržeg prijenosa s najlonom promjera do 0,20 mm. Od varalica najučinkovitije će biti manje žlice, tipa efzzet, te manji vobleri dubokoronci, leptiri br. 2 do 3, ali i gume tipa tvistera s laganim vođenjem i potezanjem na mah s kraćim zastojima.

Grgeč je riba koja se baca na sve. Prema literaturi, ovaj mali razbojnik postaje zanimljiv za varaličarenje kao naša najmanja riba, koja se uopće da loviti varalicom, kad naraste oko 13 cm i počne juriti živi plijen. Ova veličina je malo upitna, jer naši mali grgeči baš ne priznaju znanost. Najbolje je kad se u savskom ribolovu bolena kakav malac od jedva 10 cm zaleti na poveću varalicu. Kod ribolova na postavu grgeč je jako oprezan i promatra lagano krećući plijen dulje vrijeme, dok kod ribolova varalicom bez puno oklijevanja napada vibrirajuću varalicu.

U jatu

Grgeč se u jesen kreće u jatima tražeći hranu prije zimskog mirovanja. Mali grgeči imaju vretenasto tijelo, dok stariji dobiju karakterističnu grbu iza glave. Takvi "grbasti" primjerci često postaju usamljenici "samci" ili se kreću u jatima od samo nekoliko primjeraka. Prema jednoj literaturi grgeči se kreću u manjim jatima većih riba ili većima jatima manjih riba, dok se prema drugoj, u nekim, najčešće manjim i dubljim vodama često nalaze i plove s primjercima različitih veličina. U takvim jatima je razmještaj riba točno određen, tako da su najveće ribe na početku i na bokovima plove, a manje su ribe u njenoj sredini. Kad se grgeči u jatu spremaju za lov plijena, velike se ribe razdvoje i prve krenu u napad. U stvari, cijelo se jato razbije i u malim grupicama ili pojedinačno (posebno veći primjerci) jure za jatom ribica dok ga ne ulove ili rastjeraju. Tada se ponovo okupljaju u jato, te nastavljaju dalje tražiti pogodne žrtve. Jednom kad pogodimo jato u pravilu ćemo dobiti prvo veće primjerke. Zanimljivo je da se jata grgeča okupljaju tijekom dana, dok se pred večer s prestankom lova grgeči razdvajaju, da bi se dolaskom jutra opet formiralo jato.


Pozicije
Grgeče u zatvorenim vodama najlakše je naći uz stupove, granje i druge potopljene brane u vodi. U tekućici kao Sava nije ih tako lako naći, ali vrijedi pokušati uz stupove mostova, zidane obale i odrone pune stijena i kamenja. Jato se ponekad odaje po prskanju vode dok pojedini grgeči love ribice na samoj površini. Najčešće ne ulovi "iz prve" nego ponavlja napad, što je dovoljno da se uoči mjesto i na njega pošalje varalica.

Kako i čime?

Za grgeča obično kažu da nije važno na što ga loviš, nego možeš li ga pronaći. Kad ga se nađe, grgeč će udariti na skoro sve što mu se ponudi. Važno je da varalica ne ide prebrzo. Za voblere je kažu najbolje da se izazovno "gegaju", za leptire je važno da su sjajnih krilca, po mogućnosti s crvenim točkicama, a silikonci trebaju biti žućkaste ili sivobijele boje. Kod ribolova grgeča varalicama u jesen treba krenuti od dubljeg sloja vode. Obično se napravi tri ili četiri prolaza u tom jednom sloju, pa onda pomiče varalicu u viši sloj. Ponekad se isplati ponovo spustiti varalicu u dublji sloj, jer grgeč jednostavno čeka da mu se varalica stavi "pod nos".

Kad se lovi iz čamca, na mrtvicama na npr. Savi, priđe se plovilom vrlo blizu granja u vodi i vrlo kratko zabacuje pretražujući vodu u dubini uz sami čamac. Dalje zabacivanje od čamca i sporo povlačenje varalice prakticira se na otvorenom dijelu mrtvice, na dubljim mjestima nekadašnjeg vodotoka, gdje se varalicu, najčešće voblere u tipu Shad Rapa pušta da se spusti što dublje i cimanjem povremeno odiže iz sloja vode po kojem je vučete. Kad su mjesta dublja od 5-6 metara, radije bez zabacivanja neposredno uz čamac, varalicu, najčešće manju žlicu pustite da se spusti gotovo do samog dna i polako je odižite i spuštajte, kao kod jigganja. Ovakvim ribolovom se elegantno izbjegne štuka, pa se može loviti bez sajlice, koja je inače obvezna kad se grgeč lovi na vodi gdje ima i štuka. U grgečolovu možete koristiti vrlo kratke žičane sajle, ne dulje od 5 cm, što je dovoljno za skoro svaku zalutalu štuku na "grgečkoj" vodi. I varalice su najčešće u duljini do 5 cm. 

Vobleri i silikonci

Osim Rapalinih Shad Rapova i dvodijelnih Jointed Shadova u "yellow pearch" i "pearch" dekoraciji (grgeči se drže za jedne od glavnih kanibala u ribljem svijetu), dobri su i vobleri Ružno pače i Calypso. Posebno je lovan Calypso u veličini 3 i 4, obojan žuto. Kažu da je i inače najbolja kombinacija za grgeča žuti trbuh i crvenilo na vratu varalice. Naravno uvijek u grgečolovu varalica se mora vući sporo, sporo.
Vobleri tipa Shad Rapa su posebno uspješni kad se površinski sloj vode za sunčanog jesenskog dana zagrije, jer tada veći grgeči biraju dublje slojeve vode, a hranu traže pri površini. Dubokoronci pri potezanju uranjaju, a kad prestane potezanje polako se izazovno lelujajući dižu gore. Poteži-pusti je jednostavna tehnika kojom se ovim voblerima privuku grgeči. Griz je najčešće u trenutku kad prestanemo s potezanjem, a vobler se počne dizati prema površini. Tada je važno osjetiti trzaj i odmah kontrirati.

Za varaličarenje silikoncima dobrim su se pokazali twisteri i shadovi obojeni žućkasto, iako neki varaličari drže crvene silikonce vrlo dobrim za grgeča. Kod leptira najbolji su oni žutih i bakrenastih krilaca, u veličinama 2 i 3, a kod ribolova leptirima dobro je imati "vunenu suknjicu" crvene boje na trokukoj udici.

Grgeč često promaši varalicu, ma koliko je sporo vukli, pa je potrebno ili malo sačekati da je stigne uloviti u drugom napadu. Grgeč je poznat kao ne tako brz, ali zato vrlo uporan grabežljivac, obdaren dobrom kondicijom i ustrajnošću kojom jato većih grgeča kad je u hranjenju doslovce desetkuje jato ribica.

I ono najljepše od svega - može se loviti doslovno preko cijele godine. Za njega nema zime (nadam se da ste imali priliku vidjeti kako ih Skandinavci love kroz rupe u ledu na neke štapiće od 30-tak centimetara.

... Na kanalima i jezerima je slična situacija. Treba ga potražiti na osunčanim, plićim dijelovima, gdje se sitna riba već razmrdala i pocela hraniti. Zaostala prošlogodišnja trava i trska, truli lokvanji ili granje u vodi, sigurno kriju ovog šarenog  razbojnika.  Po mom nekom dosadašnjem iskustvu, sada je daleko produktivnije (i to čak i do 82,76%) ponuditi mu neku varalicu (tvister, šedić, sporije vođen dubokoroneći  vobler, ili čak "žličicu" ili "leptirića", nego ga uzalud čekati da pronađe filet ili kederčića (o glistama i crvima ne diskutiram.... ja sam ipak varaličar). Ali, svaka voda je priča za sebe. Jedno samo treba imati na umu - ne postoji vreća bez dna ... I najbogatija voda začas opusti . Lovite, zabavljajte se i uživajte, ali i vraćajte ih da još malo porastu. Samo na taj način ćete, jednog dana, imati priliku da na štapu osjetite onaj bezglavi bijeg u dubinu i pumpanje kojim se potpisuje onaj pravi, veliki grgeć ...

Kako preživjeti vrućine

Kako preživjeti  vrućine

Nosite laganu, svijetlu, širu odjeću od prirodnih vlakana, a za izlazak na sunce i veći šešir

Živa se popela iznad trideset stupnjeva, hodate po usijanom asfaltu, noge su vam teške, usta suha, jedva dišete, a ispod majice vam teku potoci znoja? Ili možda imate sreću da ste na ljetovanju pa svako malo osvježenje možete potražiti u moru, ali vjerojatno ni to previše ne pomaže kad zavladaju tropske temperature: osjećate se umorno i omamljeno, glava vam gori, koža je ljepljiva, nigdje ni daška vjetra ... Zapravo, kad ljetne vrućine iscijede iz vas i posljednji atom snage, sasvim je svejedno jeste li u gradu, na poslu, plaži ili kod kuće. Jednostavno vam nije ni do čega. Umjesto da uživate u ljetu, vi se osjećate kao stara krpa. E, pa vrijeme je da ove godine promijenite ploču te da uz pomoć savjeta naših stručnjaka ostanete poletni, svježi i blistavi i na +40°C.

Čarobna formula vode

Kako bi pravilno funkcionirao, vašem je organizmu potrebna dovoljna količina vode. Ako je ne dobiva, cirkulacija krvi slabi, krvni tlak pada, mišići gube snagu i postaju manje otporni na uobičajene napore, sve teže se koncentrirate i jedva podnosite visoke ljetne temperature. Svrha znojenja je da održava normalnu tjelesnu temperaturu u situacijama kad je temperatura okolnog zraka vrlo visoka. Ne pijete li dovoljno, tijelo se pregrijava i izlažete se riziku od toplinskog udara. Glavobolja i tahikardija te suhoća kože i sluznica prvi su znaci za uzbunu.

Kako izbjeći probleme? Kako biste organizam opskrbili dovoljnom količinom vode, morate piti i kad ne osjećate žeđ, a ne samo onda kad se pojačano znojite pa imate vidljiv dokaz da vam tijelo dehidrira. Nemojte zaboraviti da vaše tijelo gubi tekućinu čak i kad boravite samo nekoliko sati u klimatiziranom ambijentu (u uredu, supermarketu, autu, vlaku). Osjećate da vam je ugodno i svježe, ali vaše se tijelo "isušuje" zbog prekomjerne suhoće zraka.

Na plaži

Na plažu dolazite rano ujutro i ostajete do navečer, a za to vrijeme popijete jednu ili dvije kave te pojedete sladoled ili krišku lubenice? Vaše je tijelo sasvim sigurno dehidrirano i izmučeno zbog nedovoljnog unosa tekućine.

Nemojte zaboraviti da su vašem tijelu potrebne 2 litre tekućine i u normalnim uvjetima, a kamoli na ljetnom suncu. Na plažu ponesite bocu vode (1,5 l) i tijekom dana jedite odgovarajuću hranu. Za doručak, umjesto cappuccina, popijte čašu nezaslađenog čaja i čašu svježe iscijeđenog soka agruma koji su bogati C vitaminom te sprečavaju slabljenje imuniteta uslijed dugotrajnog izlaganja jakom suncu. Na taj način smanjit ćete i rizik od pojave česte, i vrlo neugodne, ljetne bolesti - herpesa na usni. Za ručak pojedite salatu od povrća i voćnu salatu, no dajte prednost voću i povrću narančaste boje (mrkva, paprika, dinja, marelice). Ono je bogat izvor betakarotena, tvari koja se u organizmu pretvara u vitamin A i stabilizira u površinskom sloju kože štiteći je od UV zraka.

Dok se bavite sportom

Ljeti uživate u intenzivnim sportskim aktivnostima, no dok se njima bavite, ne pijete jer imate osjećaj da vam voda "pleše" u trbuhu? Imajte na umu da je vašem tijelu za vrijeme i nakon takvih aktivnosti najpotrebnija tekućina.

U dane kad planirate sportsku aktivnost obilno doručkujte: 2,5 dl mlijeka ili voćni frappe, koji sadrže tekućinu, B vitamin i proteine; zatim dvije ploške dvopeka s medom ili pekmezom jer će tijelo opskrbiti šećerima koji su njegovo glavno pogonsko gorivo. Bilo bi dobro da pojedete i nekoliko ploški pršuta ili kuhane šunke bez masnih dijelova zbog proteina koji su potrebni za izgradnju mišićne mase. Kako tijekom sportske aktivnosti ne biste osjetili slabost, neposredno prije početka pojedite jednu voćku ili popijte svježe iscijeđen voćni sok. Nakon treninga, za obnavljanje snage i energije, pojedite sendvič sa sirom i šunkom, bez umaka, majoneze i ostalih dodataka te popijte jogurt. I, naravno, pijte puno vode ili posebne napitke za sportaše, ali u malim gutljajima

 

Na radnom mjestu

Jako suha koža, suhoća, crvenilo i peckanje očiju, ispucale usnice, lomljiva i suha kosa bez sjaja... sve su to posljedice dugotrajnog boravka u klimatiziranom prostoru u kojem je zrak izrazito suh. Iako se možda u klimitaziranom uredu ne znojite i ne osjećate vrućinu pa tako ni žeđ, trebali biste više piti kako biste koži i kosi iznutra pružili dovoljno vlage. Umjesto za silnim kavama, češće posegnite za čašom vode ako ne želite da se posljedice ubrzo odraze na vašem izgledu.

Česti odlasci na zahod nisu dovoljno dobro opravdanje da odustanete od pijenja potrebne količine vode. Umjesto oligomineralne vode, koja ima izrazito diuretičko djelovanje, odaberite mineralnu koja u manjoj mjeri potiče rad bubrega, dulje se i u većoj količini zadržava u organizmu, pa je najbolji izbor protiv dehidracije tijekom radnog dana. Ako se pak ne možete odreći kave, naručite blažu kavu i razrijedite je mlijekom, a uz nju obavezno popijte i čašu vode.

kako ne biste imali osjećaj težine u trbuhu.

 

Pravila kojih se valja pridržavati

- Povećajte unos tekućine, bez obzira na stupanj aktivnosti.

- Ne čekajte da osjetite žeđ. OPREZ: Ako vam liječnik općenito ograničava uzimanje tekućine zbog zdravstvenih problema, pitajte ga koliko tekućine smijete uzimati na ljetnim vrućinama.

- Ne uzimajte tekućinu koja sadrži kofein, alkohol ili veće količine šećera jer će to samo povećati gubitak tekućine iz organizma.

- Pijte rashlađene, ali ne i jako hladne napitke koji mogu uzrokovati želučane tegobe.

- Jedite laganiju, svježe pripremljenu hranu. Prednost dajte voću i povrću.

- Ako možete, boravite u klimatiziranim prostorijama.

- Nosite laganu, ugodnu, svijetlu, širu odjeću od prirodnih vlakana, a za izlazak na sunce najbolje je nositi i veći šešir.

- Nikako ne ostavljajte djecu u zaključanim, parkiranim automobilima.

- Novorođenčad i malu djecu ne izlažite suncu i dajte im dovoljno tekućine.

- Vrućinu teže podnose osobe starije od 65 godina, osobito kronični bolesnici (srčani bolesnici ili osobe s povišenim krvnim tlakom) pa imajte na umu da ih treba češće posjećivati ili nazivati.

- Usporite ritam života i izbjegavajte izlaske za najvećih vrućina.

Kako protiv tegoba uzrokovanih vrućinama

- Ako vam padne tlak

Vrućina uzrokuje širenje žila, što može izazvati probleme ako i inače patite od niskog krvnog tlaka. Kako biste izbjegli neugodnosti, pijte vodu pomiješanu sa solju (žličica soli na pola litre vode): povećat će volumen krvi u optoku i sva tkiva će primiti veću količinu kisika. Osim toga, na plažu ponesite marelice, šljive, breskve, banane i rajčice - odlični su izvor kalija koji je potreban za reguliranje krvnog tlaka.

- Imate otečene gležnjeve i vidljive kapilare?

Samo naprijed s borovnicama: bogate su bioflavonoidima, posebno antocijanima, koji imaju zaštitno djelovanje na krvne žile i cirkulaciju. Održavaju nepromijenjenim kolagen, koji služi kao potpora stjenkama žila i kapilara. Osim toga, poboljšavaju nepropusnost krvnih žila te sprečavaju da tekućina iz njih izlazi uzrokujući neugodnu otečenost udova.

- Ako vam se na usnici pojavio herpes

Izlaganje suncu može pospješiti ponovnu aktivaciju herpes virusa. Ako se to dogodi, pomiješajte 5 do 6 kapi ekstrakta sjemenki grejpa sa žlicom ulja i tu mješavinu 2-3 puta dnevno blazinicom nanosite na bolno mjesto.

- Kad voda uzrokuje mučninu

Ako slabo podnosite običnu ili mineralnu vodu ili vam ona tijekom fizičke aktivnosti izaziva osjećaj mučnine, možete odabrati izotoničan ili hipotoničan napitak (koji sadrži nisku koncentraciju soli i šećera). Za razliku od obične vode, puno se kraće zadržava u želucu i brže prelazi u krv, pa brže i kvalitetnije opskrbljuje tijelo potrebnim tvarima. Osim toga, sadrži sol koja će odlično nadoknaditi onu koju ste izgubili znojenjem te šećer koji će tijelo opskrbiti energijom. Nakon treninga popijte poseban napitak koji osim mineralnih soli i šećera sadrži i nešto aminokiselina, potrebnih organizmu za stvaranje proteina

PRAVILA ZA SLIKANJE

PRAVILA ZA SLIKANJE

Kompozicija

1.    Ako možete, ponesite svoju kameru svugdje, nikad ne propustite trenutak.

2.    Nije sve u zoom-u, probajte se približiti objektu ponekad i nogama. Nije za bezveze rekao Robert Capa: "If your picture aren't good enough, you're not close enough"

3.    Probajte malo snimati sa drukčijim rakursima – čučnite ili podignite fotoaparat iznad ramena.

4.    Izbjegavajte neželjene pozadine, pogotovo svjetleće reklame koje izviru iz glave.

5.    Ne treba uvijek snimati sve u standardnoj veličini: isprobajte Macro mode

6.    Ako vam se kadar ne sviđa, promijenite ga jer sigurno ne želite valjda fotografiju s kojom niste zadovoljni.

7.    Naučite da ljudi imaju vrat na fotografijama.

8.    Naučite pravila kompozicije.

9.    Zatim ih prekršite.

10.  Nemojte se slikati u ogledalima sa upaljenim blicom, te fotografije baš nemaju smisla.

Ekspozicija

1.    Naučite što je ekspozicija i blenda.

2.    Prije okidanja smirite disanje.

3.    Ako koristite duge ekspozicije, naslonite laktove na neki stol ili naslonite se na zid. Pritom probajte biti što mirniji.

4.    Ako niste sigurni da li ste dobru ekspoziciju fotografije napravili, snimite još podeksponiranu i preeksponiranu. Lako ćete kasnije u kompjuteru izabrati onu najbolje osvijetljenu.

5.    Dubinska oštrina – da li želite da je područje oko objekta bude prepoznatljivo, tj. oštro.

Svjetlo

1.    Iskoristite dnevno svjetlo.

2.    Isprobajte fill flash opciju.

3.    Kad snimate osobu vani, postavite je u sjenu, a sunce u pozadinu.

4.    Probajte slikati rano jutro i kasno popodne, vidjet ćete razliku od jakog podnevnog sunca.

5.    Ponekad pogledajte sjene koje padaju na lice.

6.    Komad stiropora može odlično poslužiti kao reflektirajuća ploha.

7.    Svaki izvor svjetla vam može poslužiti za snimanje.

Kamera

1.    Imajte uvijek rezervne baterije.

2.    Uzmite više filma nego što mislite da ti je potrebno.

3.    Ako filmove ne koristite, pohranite ih u frižider.

4.    Kupite dodatnu memorijsku karticu, šteta da se dobre fotografije ne mogu razviti zbog slabe rezolucije.

5.    Izbjegavajte automatske postavke white balance-a.

6.    Izbjegavajte pretjerano korištenje digitalnog zoom-a.

7.    Isto vrijedi za specijalne efekte (B&W, Sepia) u kameri, sve te efekte lako napravite u Photoshop ili bilo kojem drugom grafičkom programu.

Autofokus

Ponekad ste htjeli snimiti pokretni objekt, izoštrili ste i okinuli. Kasnije, pri pregledavanju fotografija uvidjeli ste da pokretni objekt nije oštar. To je vjerojatno zato jer ste koristili opciju 'One shot'. Ta je opcija bolja za statične predmete ili objekte, dok su opcije 'Al servo' i 'Continuous Servo' podešene za pokretne objekte, tj. stalno izoštravaju dok vi ne pritisnete okidač do kraja.

Također, kod takvih snimanja izaberite jednu točku izoštravanja, jer fotoaparat ipak ne zna što vi želite postići.

Balans bijele boje

Kao i kod automatskih postavki ekspozicije i blende, automatska postavka bijele boje odradit će solidan posao. No, postoje situacije gdje se prilikom snimanja mijenja temperatura boje zbog različite rasvjete. Može se dogoditi da okinete dva puta uzastopno, i dobijete fotografije različitih dominacija boja, primjerice jedna plavkasta, a druga ljubičasta. To se događa jer prilikom svakog okidanja fotoaparat iznova izračunava temperaturu boje.

Ovaj problem možete izbjeći tako da ručno podesite predpodešene programe temperature boja (snimanje po suncu, sa oblacima, u zatvorenom prostoru, pod svjetlom žarulje ili neonskim svjetlom) ili, kao što imaju neki fotoaparati, izbornik sa detaljnijim podešavanjima – skalu kelvinaže.

Digitalni vs optički zoom

Kod kupovine fotoaparata ili videokamere, želite da vaš novi fotoaparat ima što veći zoom. No, zbunjuju vas karakteristike poput digitalnog i optičkog zooma. Iza velikih brojeva i tehničkih naziva, skrivaju se jednostavna rješenja. Da napomenem, optički i digitalni zoom rade u konačnici istu stvar, a to je da vam povećaju tj. približe objekt koji želite fotografirati/snimiti.

Flash

Prilikom fotografiranja u zatvorenom prostoru većina iskusnih fotografa izbjegava korištenje direktnog flasha jer dolazi do 'obožavanog' svjetlucavog čela i blijedog lica (pogotovo kad su lica jako napudrana). Umjesto da flash usmjerite direktno na objekt, iskoristite zidove i strop prostorije u kojoj snimate: pustite da se svjetlo od njih odbije i tek tada dođe do vašeg objekta.

Indirektan flash: snop svjetla usmjeren je prema bijelom stropu.

U nekim situacijama odbijanje svjetla od zidova nije moguće : npr. kad je strop previsoko, kad su zidovi ili strop crni ili obojani u neku drugu tamnu boju. U tim slučajevima morat ćete se snaći na druge načine.

U prostoriji u kojoj je snimljena ova fotografija, strop je crne boje. Flash se od takve površine ne može odbiti pa je upotrijebljen običan bijeli papir formata A4 koji je glumio odbijajuću plohu.

Crveno obojana prostorija zahtjeva puno jači bljesak od onog koji biste dobili odbljeskom od stropa, a time biste ionako osvijetlili samo gornji dio slike. Takva fotografija ne bi bila tehnički ispravna. Osim toga, kasnijom obradom biste morali rješavati dominaciju crvene boje na fotografiji.

U ovakvoj situaciji ipak je najbolji je direktan flash, jer crvena boja u ovom slučaju zahtijeva puno jači bljesak.

Kod optičkog zooma, leća je ta koja projicira sliku na fotoaparat, te dobivate "realnu" fotografiju. Dok kod digitalnog zooma kompjuter povećava dio slike i stvara novu – znači softverski izmisli nepostojeće piksele na mjestima gdje mu fali na fotografiji. Većinom takve fotografije ispadaju neoštre i slabije kvalitete od fotografija snimljenih sa optičkim zoomom.

Sve današnje kamere imaju digitalne zoomove, neke sa brojkama poput 100, 200 pa čak i 300. To ne znači da ne valja, više su te karakteristike tj. velike brojke radi reklame. Ovisi o vam da li želite upotrebljavati digitalni zoom, on do neke mjere funkcionira. Ako se previše upotrijebi, rezultati su vam nikakvi i u konačnici nemate upotrebljivu fotografiju ili videosnimak. Svaka takva povećavanja fotografije možete kasnije napraviti u grafičkim programima gdje ćete sigurno dobiti bolje rezultate.

Manualni rad

Kad ste već odlučili eksperimentirati u fotografiji, zanat ćete najbolje naučiti kroz manualne postavke vašeg fotoaparata.

Na početku bavljenja fotografijom snimajte s automatskim postavkama, tj. prepustite aparatu da sam odredi duljinu ekspozicije i otvor blende. No, nemojte ga stalno držati na automatskim postavkama i oslanjati se na to da fotoaparat sve sam riješi. - s vremenom pokušajte sami određivati i mijenjati ekspoziciju ili otvor blende jer ćete tako najbolje naučiti kako vaš fotoaparat funkcionira u različitim svjetlosnim uvjetima.

Ne stavljajte objekt u centar

Centralna (centrirana) fotografija je posebna priča kojoj ćemo se naknadno posebno posvetiti. Centrirane fotografije mogu biti odlične, no ne znači uvijek da su dobre. Umjesto da uporno centrirate objekt i stalno ga stavljate u sredinu fotografije – smjestite ga radije sa strane.

Ako pomaknete objekt snimanja u jednu stranu, a iza se nalazi zamućena pozadina, slika će dobiti puno zanimljiviji ugođaj. Poželjno je da se iza objekta nalazi pozadina tematski vezana uz 'priču'... primjerice, ako snimate na plaži, iza neka se nalazi pijesak ili more... ukoliko snimate u planinama, iza neka se nalazi šuma, lijep pogled, vodopad i slično... Ako snimate djecu, iza njih pronađite igračke, drugu djeca koja se igraju, božićno drvce ako fotografirate dijete kako otvara poklon. Takvim pristupom dajete fotografiji veću čar i upotpunjavate priču koju ste započeli.

Preosvjetliti (over-exposure)

Situacija: snimate nekoga na otvorenom, a vani je jako podnevno sunce koje stvara jake sjene ispod očiju. Kod ovakvih situacija ne pomaže puno niti opcija fill (in) flash, jer položaj svjetla (sunca) jednostavno kvari fotografiju. Osim toga, teško je gledati u model, osobu koju fotografirate.

Rješenje: ako imate neko mjesto za snimanje koje se nalazi u sjeni, iskoristite ga!! Nemojte mjeriti svjetlo (duljinu ekspozicije i otvor blende) na suncu, nego na licu modela.

Pozadina će možda biti 'spaljena', tj. preosvjetljena, ali lice osobe će biti pravilno osvijetljeno i vaš cilj fotografije bit će postignut.

Ako nemate opcija, probajte barem smjestiti model tako da ga sunce osvjetljava sa strane, da ne bi dobili sjene koje će pokvariti fotografiju. Ovako će cijelo lice biti koliko toliko ravnomjerno osvjetljeno.

Prirodna svjetlost

Prilikom snimanja portreta, bilo vama poznatih lica za 'kućni' album, ili nešto ozbiljnije, nije vam potrebna silna studijska oprema... kišobrani, reflektori i slično..

Dovoljan će vam biti jedan prozor, što veći to bolji (opet ovisi o efektu kojeg želite dobiti) i po mogućnosti zastor. Prirodna svjetlost dat će vam prirodniji izgled od bilo kakvog reflektora.

Poslijepodnevne zagasite zrake sunca napravit će odličan posao u osvjetljavanju lica vašeg modela, a u istu svrhu poslužit će slabije jutarnje sunce. Zastori na prozorima mogu poslužiti za određivanje količine svjetla koju želite za smanjivanje, odnosno povećanje kontrasta.

Pripazite samo da se model ne nalazi između vas i prozora, jer u protivnom od portreta neće biti ništa; sunce odostraga će zatamniti lice i tijelo osobe koju fotografirate.

Refleksija u objektivu

Refleksija je odbijanje svjetlosti od neke ravne površine, a u našem slučaju leće objektiva. Zrake svjetlosti odbijaju se od reflektirajućih ploha i upadaju u objektiv pod raznim kutovima, najčešće sa strane, te se zbog refleksije stvaraju neželjeni efekti na fotografiji. Kada gledate kroz tražilo, a izvor svjetlosti (sunce, žarulja) se nalazi ispred vas, primijetit ćete pomalo zelenkasti štih preko cijele slike. Ukoliko ne pomaknete fotoaparat, isti efekt ostat će i na fotografiji.

Sjenila na objektivu uglavnom rješavaju problem refleksije, no ipak ga ne mogu uvijek u potpunosti ukloniti. Ponekad se kod snimanja dogodi da vam refleksija napravi malu štetu, no potpuno uništi ugođaj fotografije. Da se to ne bi pretjerano i često događalo, rukom ili nekakvim drugim pomagalom zaklonite objektiv tako da stvorite sjenu iznad njega. Pomaže također i ako se malo zarotirate ili pomaknete kadar. Kada u tražilu ne bude bilo odbljeska, neće ga biti ni na fotografiji.

Malim pomakom fotoaparata, refleksija je uklonjena. Ako vam ne odgovara da pomičete fotoaparat radi kadra, upotrijebite bilježnicu, ruku ili nešto slično što bi napravilo sjenu na objektivu.

Slikajte i brišite

Velika prednost digitalne fotografije je u količini fotografija koje možemo snimiti. Zato, ne ustručavajte se i ne štedite. Slikajte radije 10 fotki pa ih kasnije obrišite. Uzmite si malo vremena, nemojte žuriti, i dajte si truda da uhvatite pravi trenutak.

Kod snimanja ljudi najčešće netko zažmiri ili napravi neku grimasu, skrene pogled i slično. Pri snimanju na otvorenom vam često netko ili nešto uleti u kadar i prekasno shvatite što se dogodilo. Zato snimajte, pa svako malo pregledajte posljednje fotografije i izbrišite loše (ako baš štedite memoriju), ilSnimajte velikim formatima

Iako sam se tijekom fotografskih druženja naslušao savjeta poput onih da sve treba slikati u RAW formatu, ipak mislim da nije potrebno sve fotografije imati u velikim formatima. Ipak, ukoliko kupujete memorijsku karticu za vaš fotoaparat, nema smisla kupiti neku s malo memorije, od 16, 32 ili 64 MB i slikati u maloj rezoluciji. Formati poput 1600x1200 ili 640x480 često daju fotografije loše kvalitete, čak i u najmanjem formatu, 9x13.

Jedna fotografija u RAW formatu može biti velika od 10-40 MB, pa ako idete primjerice na tulum ili neki sličan događaj, više će vam koristiti manja rezolucija i više fotografija.

Naravno, snimanje u RAW formatu ima svoje (bitne) prednosti; možete naknadno, bez gubitka kvalitete podesiti balans bijele boje, zasićenost boje i gomilu drugih stvari.

Ako se na kraju ipak odlučite za RAW, pobrinite se da imate dovoljno memorije sa sobom.

i u najboljem slučaju kada ih prebacite na računalo, ostavite samo najbolje a ostale obrišite. Nema smisla zadržavati neuspjele – ako od desetak fotografija dobijete 4 dobre, napravili ste odličan posao!