PRAVILA ZA SLIKANJE

PRAVILA ZA SLIKANJE

Kompozicija

1.    Ako možete, ponesite svoju kameru svugdje, nikad ne propustite trenutak.

2.    Nije sve u zoom-u, probajte se približiti objektu ponekad i nogama. Nije za bezveze rekao Robert Capa: "If your picture aren't good enough, you're not close enough"

3.    Probajte malo snimati sa drukčijim rakursima – čučnite ili podignite fotoaparat iznad ramena.

4.    Izbjegavajte neželjene pozadine, pogotovo svjetleće reklame koje izviru iz glave.

5.    Ne treba uvijek snimati sve u standardnoj veličini: isprobajte Macro mode

6.    Ako vam se kadar ne sviđa, promijenite ga jer sigurno ne želite valjda fotografiju s kojom niste zadovoljni.

7.    Naučite da ljudi imaju vrat na fotografijama.

8.    Naučite pravila kompozicije.

9.    Zatim ih prekršite.

10.  Nemojte se slikati u ogledalima sa upaljenim blicom, te fotografije baš nemaju smisla.

Ekspozicija

1.    Naučite što je ekspozicija i blenda.

2.    Prije okidanja smirite disanje.

3.    Ako koristite duge ekspozicije, naslonite laktove na neki stol ili naslonite se na zid. Pritom probajte biti što mirniji.

4.    Ako niste sigurni da li ste dobru ekspoziciju fotografije napravili, snimite još podeksponiranu i preeksponiranu. Lako ćete kasnije u kompjuteru izabrati onu najbolje osvijetljenu.

5.    Dubinska oštrina – da li želite da je područje oko objekta bude prepoznatljivo, tj. oštro.

Svjetlo

1.    Iskoristite dnevno svjetlo.

2.    Isprobajte fill flash opciju.

3.    Kad snimate osobu vani, postavite je u sjenu, a sunce u pozadinu.

4.    Probajte slikati rano jutro i kasno popodne, vidjet ćete razliku od jakog podnevnog sunca.

5.    Ponekad pogledajte sjene koje padaju na lice.

6.    Komad stiropora može odlično poslužiti kao reflektirajuća ploha.

7.    Svaki izvor svjetla vam može poslužiti za snimanje.

Kamera

1.    Imajte uvijek rezervne baterije.

2.    Uzmite više filma nego što mislite da ti je potrebno.

3.    Ako filmove ne koristite, pohranite ih u frižider.

4.    Kupite dodatnu memorijsku karticu, šteta da se dobre fotografije ne mogu razviti zbog slabe rezolucije.

5.    Izbjegavajte automatske postavke white balance-a.

6.    Izbjegavajte pretjerano korištenje digitalnog zoom-a.

7.    Isto vrijedi za specijalne efekte (B&W, Sepia) u kameri, sve te efekte lako napravite u Photoshop ili bilo kojem drugom grafičkom programu.

Autofokus

Ponekad ste htjeli snimiti pokretni objekt, izoštrili ste i okinuli. Kasnije, pri pregledavanju fotografija uvidjeli ste da pokretni objekt nije oštar. To je vjerojatno zato jer ste koristili opciju 'One shot'. Ta je opcija bolja za statične predmete ili objekte, dok su opcije 'Al servo' i 'Continuous Servo' podešene za pokretne objekte, tj. stalno izoštravaju dok vi ne pritisnete okidač do kraja.

Također, kod takvih snimanja izaberite jednu točku izoštravanja, jer fotoaparat ipak ne zna što vi želite postići.

Balans bijele boje

Kao i kod automatskih postavki ekspozicije i blende, automatska postavka bijele boje odradit će solidan posao. No, postoje situacije gdje se prilikom snimanja mijenja temperatura boje zbog različite rasvjete. Može se dogoditi da okinete dva puta uzastopno, i dobijete fotografije različitih dominacija boja, primjerice jedna plavkasta, a druga ljubičasta. To se događa jer prilikom svakog okidanja fotoaparat iznova izračunava temperaturu boje.

Ovaj problem možete izbjeći tako da ručno podesite predpodešene programe temperature boja (snimanje po suncu, sa oblacima, u zatvorenom prostoru, pod svjetlom žarulje ili neonskim svjetlom) ili, kao što imaju neki fotoaparati, izbornik sa detaljnijim podešavanjima – skalu kelvinaže.

Digitalni vs optički zoom

Kod kupovine fotoaparata ili videokamere, želite da vaš novi fotoaparat ima što veći zoom. No, zbunjuju vas karakteristike poput digitalnog i optičkog zooma. Iza velikih brojeva i tehničkih naziva, skrivaju se jednostavna rješenja. Da napomenem, optički i digitalni zoom rade u konačnici istu stvar, a to je da vam povećaju tj. približe objekt koji želite fotografirati/snimiti.

Flash

Prilikom fotografiranja u zatvorenom prostoru većina iskusnih fotografa izbjegava korištenje direktnog flasha jer dolazi do 'obožavanog' svjetlucavog čela i blijedog lica (pogotovo kad su lica jako napudrana). Umjesto da flash usmjerite direktno na objekt, iskoristite zidove i strop prostorije u kojoj snimate: pustite da se svjetlo od njih odbije i tek tada dođe do vašeg objekta.

Indirektan flash: snop svjetla usmjeren je prema bijelom stropu.

U nekim situacijama odbijanje svjetla od zidova nije moguće : npr. kad je strop previsoko, kad su zidovi ili strop crni ili obojani u neku drugu tamnu boju. U tim slučajevima morat ćete se snaći na druge načine.

U prostoriji u kojoj je snimljena ova fotografija, strop je crne boje. Flash se od takve površine ne može odbiti pa je upotrijebljen običan bijeli papir formata A4 koji je glumio odbijajuću plohu.

Crveno obojana prostorija zahtjeva puno jači bljesak od onog koji biste dobili odbljeskom od stropa, a time biste ionako osvijetlili samo gornji dio slike. Takva fotografija ne bi bila tehnički ispravna. Osim toga, kasnijom obradom biste morali rješavati dominaciju crvene boje na fotografiji.

U ovakvoj situaciji ipak je najbolji je direktan flash, jer crvena boja u ovom slučaju zahtijeva puno jači bljesak.

Kod optičkog zooma, leća je ta koja projicira sliku na fotoaparat, te dobivate "realnu" fotografiju. Dok kod digitalnog zooma kompjuter povećava dio slike i stvara novu – znači softverski izmisli nepostojeće piksele na mjestima gdje mu fali na fotografiji. Većinom takve fotografije ispadaju neoštre i slabije kvalitete od fotografija snimljenih sa optičkim zoomom.

Sve današnje kamere imaju digitalne zoomove, neke sa brojkama poput 100, 200 pa čak i 300. To ne znači da ne valja, više su te karakteristike tj. velike brojke radi reklame. Ovisi o vam da li želite upotrebljavati digitalni zoom, on do neke mjere funkcionira. Ako se previše upotrijebi, rezultati su vam nikakvi i u konačnici nemate upotrebljivu fotografiju ili videosnimak. Svaka takva povećavanja fotografije možete kasnije napraviti u grafičkim programima gdje ćete sigurno dobiti bolje rezultate.

Manualni rad

Kad ste već odlučili eksperimentirati u fotografiji, zanat ćete najbolje naučiti kroz manualne postavke vašeg fotoaparata.

Na početku bavljenja fotografijom snimajte s automatskim postavkama, tj. prepustite aparatu da sam odredi duljinu ekspozicije i otvor blende. No, nemojte ga stalno držati na automatskim postavkama i oslanjati se na to da fotoaparat sve sam riješi. - s vremenom pokušajte sami određivati i mijenjati ekspoziciju ili otvor blende jer ćete tako najbolje naučiti kako vaš fotoaparat funkcionira u različitim svjetlosnim uvjetima.

Ne stavljajte objekt u centar

Centralna (centrirana) fotografija je posebna priča kojoj ćemo se naknadno posebno posvetiti. Centrirane fotografije mogu biti odlične, no ne znači uvijek da su dobre. Umjesto da uporno centrirate objekt i stalno ga stavljate u sredinu fotografije – smjestite ga radije sa strane.

Ako pomaknete objekt snimanja u jednu stranu, a iza se nalazi zamućena pozadina, slika će dobiti puno zanimljiviji ugođaj. Poželjno je da se iza objekta nalazi pozadina tematski vezana uz 'priču'... primjerice, ako snimate na plaži, iza neka se nalazi pijesak ili more... ukoliko snimate u planinama, iza neka se nalazi šuma, lijep pogled, vodopad i slično... Ako snimate djecu, iza njih pronađite igračke, drugu djeca koja se igraju, božićno drvce ako fotografirate dijete kako otvara poklon. Takvim pristupom dajete fotografiji veću čar i upotpunjavate priču koju ste započeli.

Preosvjetliti (over-exposure)

Situacija: snimate nekoga na otvorenom, a vani je jako podnevno sunce koje stvara jake sjene ispod očiju. Kod ovakvih situacija ne pomaže puno niti opcija fill (in) flash, jer položaj svjetla (sunca) jednostavno kvari fotografiju. Osim toga, teško je gledati u model, osobu koju fotografirate.

Rješenje: ako imate neko mjesto za snimanje koje se nalazi u sjeni, iskoristite ga!! Nemojte mjeriti svjetlo (duljinu ekspozicije i otvor blende) na suncu, nego na licu modela.

Pozadina će možda biti 'spaljena', tj. preosvjetljena, ali lice osobe će biti pravilno osvijetljeno i vaš cilj fotografije bit će postignut.

Ako nemate opcija, probajte barem smjestiti model tako da ga sunce osvjetljava sa strane, da ne bi dobili sjene koje će pokvariti fotografiju. Ovako će cijelo lice biti koliko toliko ravnomjerno osvjetljeno.

Prirodna svjetlost

Prilikom snimanja portreta, bilo vama poznatih lica za 'kućni' album, ili nešto ozbiljnije, nije vam potrebna silna studijska oprema... kišobrani, reflektori i slično..

Dovoljan će vam biti jedan prozor, što veći to bolji (opet ovisi o efektu kojeg želite dobiti) i po mogućnosti zastor. Prirodna svjetlost dat će vam prirodniji izgled od bilo kakvog reflektora.

Poslijepodnevne zagasite zrake sunca napravit će odličan posao u osvjetljavanju lica vašeg modela, a u istu svrhu poslužit će slabije jutarnje sunce. Zastori na prozorima mogu poslužiti za određivanje količine svjetla koju želite za smanjivanje, odnosno povećanje kontrasta.

Pripazite samo da se model ne nalazi između vas i prozora, jer u protivnom od portreta neće biti ništa; sunce odostraga će zatamniti lice i tijelo osobe koju fotografirate.

Refleksija u objektivu

Refleksija je odbijanje svjetlosti od neke ravne površine, a u našem slučaju leće objektiva. Zrake svjetlosti odbijaju se od reflektirajućih ploha i upadaju u objektiv pod raznim kutovima, najčešće sa strane, te se zbog refleksije stvaraju neželjeni efekti na fotografiji. Kada gledate kroz tražilo, a izvor svjetlosti (sunce, žarulja) se nalazi ispred vas, primijetit ćete pomalo zelenkasti štih preko cijele slike. Ukoliko ne pomaknete fotoaparat, isti efekt ostat će i na fotografiji.

Sjenila na objektivu uglavnom rješavaju problem refleksije, no ipak ga ne mogu uvijek u potpunosti ukloniti. Ponekad se kod snimanja dogodi da vam refleksija napravi malu štetu, no potpuno uništi ugođaj fotografije. Da se to ne bi pretjerano i često događalo, rukom ili nekakvim drugim pomagalom zaklonite objektiv tako da stvorite sjenu iznad njega. Pomaže također i ako se malo zarotirate ili pomaknete kadar. Kada u tražilu ne bude bilo odbljeska, neće ga biti ni na fotografiji.

Malim pomakom fotoaparata, refleksija je uklonjena. Ako vam ne odgovara da pomičete fotoaparat radi kadra, upotrijebite bilježnicu, ruku ili nešto slično što bi napravilo sjenu na objektivu.

Slikajte i brišite

Velika prednost digitalne fotografije je u količini fotografija koje možemo snimiti. Zato, ne ustručavajte se i ne štedite. Slikajte radije 10 fotki pa ih kasnije obrišite. Uzmite si malo vremena, nemojte žuriti, i dajte si truda da uhvatite pravi trenutak.

Kod snimanja ljudi najčešće netko zažmiri ili napravi neku grimasu, skrene pogled i slično. Pri snimanju na otvorenom vam često netko ili nešto uleti u kadar i prekasno shvatite što se dogodilo. Zato snimajte, pa svako malo pregledajte posljednje fotografije i izbrišite loše (ako baš štedite memoriju), ilSnimajte velikim formatima

Iako sam se tijekom fotografskih druženja naslušao savjeta poput onih da sve treba slikati u RAW formatu, ipak mislim da nije potrebno sve fotografije imati u velikim formatima. Ipak, ukoliko kupujete memorijsku karticu za vaš fotoaparat, nema smisla kupiti neku s malo memorije, od 16, 32 ili 64 MB i slikati u maloj rezoluciji. Formati poput 1600x1200 ili 640x480 često daju fotografije loše kvalitete, čak i u najmanjem formatu, 9x13.

Jedna fotografija u RAW formatu može biti velika od 10-40 MB, pa ako idete primjerice na tulum ili neki sličan događaj, više će vam koristiti manja rezolucija i više fotografija.

Naravno, snimanje u RAW formatu ima svoje (bitne) prednosti; možete naknadno, bez gubitka kvalitete podesiti balans bijele boje, zasićenost boje i gomilu drugih stvari.

Ako se na kraju ipak odlučite za RAW, pobrinite se da imate dovoljno memorije sa sobom.

i u najboljem slučaju kada ih prebacite na računalo, ostavite samo najbolje a ostale obrišite. Nema smisla zadržavati neuspjele – ako od desetak fotografija dobijete 4 dobre, napravili ste odličan posao!